Nemoj ovo, nemoj ono! Jedeš previše glutena! Izbjegavaj mliječne proizvode! Soja je GMO! Čuvaj se voća i povrća prskanog pesticidima! Jedi isključivo ekološki uzgajano voće i povrće! Prijeđi na veganstvo; meso je prepuno hormona i antibiotika….!
Baš kao što nam se čini da nikad nije bilo teže živjeti, čini se da isto tako nikada nije bilo teže se hraniti. Prebrz protok i dostupnost informacija, internet, pametni telefoni, popularizacija prehrane, sve to zajedno, uz sve prednosti doprinosi i kolektivnom ludilu u pogledu paranoje oko hrane.
Uz opće poznatu činjenicu da i u današnje vrijeme na nekim stranama svijeta milijuni i milijuni ljudi gladuju, dok se na drugim stranama svijeta milijuni drugih doslovce ubijaju hranom, postajeći sve deblji i deblji; čini se da paranoja, marketing i sveopća filozofija oko hrane nikad nisu bili veći. No, uz sve to, postoje neke odrednice i savjeti koje bismo ipak trebali prihvatiti. Ne bismo baš sve trebali trpati u isti koš i proglašavati sve informacije beznačajnima, marketingom i napuhavanjem. Najgore je što se može desiti da odmahnete rukom i kažete „Plastika je postojala i prije pa smo preživjeli“. Vremena i uvjeti života su se značajno promijenili, htjeli mi to priznati ili ne, pa se tako neminovno promijenio i način kako se hranimo i hrana koju jedemo.
Ako ste trkač, koji je otrčao svojih prvih 200, 300 ili više kilometara, i ako je iza vas značajan broj treninga, zasigurno ste se s vremenom zainteresirali i za prehranu, kao značajan element koji vam može pomoći da budete izdržljiviji, brži te otporniji na moguće sportske ozljede. Savladali ste počela prehrane pri trčanju koja kaže da je rehidracija jedan od najbitnijih elemenata uspješne sportske prehrane.
Taman kad ste nabavili novu bočicu, vama drage boje ili proizvođača, taman kada ste osvjestili hidraciju kao bitan element, odjednom ste saznali ili pročitali kako materijal od kojeg je sačinjena i vaša boca, baš i nije dobra za vaše zdravlje. Naime, otkrili ste da je vaša omiljena boca sačinjena od nepoželjnog materijala, koji se „odaziva“ na – BPA.
Što je BPA?
Bisfenol A (BPA) je tvar koja se koristi u proizvodnji tvrdih polikarbonatnih plastičnih masa čineći je fleksibilnom u tehnološkom pogledu. Također, unutarnji slojevi i premazi ambalaža prehrambenih proizvoda od epoksirezina sadrže BPA. Problem koji se očituje jest činjenica da je kemijska struktura BPA srodna, ni više ni manje, već ženskom spolnom hormonu – estrogenu. Stoga se BPA smatra takozvanim prikrivenim endokrinim disrupturom, odnosno, tvari koja negativno utječe na ravnotežu hormonalnog sustava, ali i ostalih sustava organa.
Zbog čega je štetan?
Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) prije dvije je godina zabranila upotrebu BPA u proizvodnji bočica za bebe, a godinu dana ranije to je učinila i Europska unija, odnosno Europska agencija za sigurnost hrane i lijekova – EFSA. Studije na životinjama pokazale su da BPA može izazvati karcinom (rak), dok su mnogobrojne studije na ljudima pokazale kako je BPA povezan s većom mogućnošću obolijevanja od dijabetesa, debljine, bolesti štitnjače, nepoželjnih imunoloških, neuroloških i hormonalnih patoloških promjena. Također, smatra se kako BPA može uzrokovati promjenu u funkciji reproduktivnog sustava, sindrom policističnih jajnika, uključujući i neplodnost ili rak dojke ili jajnika. Neke od znanstvenih teorija navode kako je razlog sve ranijeg ulaska djevojčica u pubertet, njihovo značajno izlaganje endokrinim kemijskim disruptorima, narušivačima hormonalnog sustava koji dolaze iz odjeće sintetskih materijala, dolazeći u kontakt s površinom našeg najvećeg organa kože, i još značajnije – hranom. Naime, hrana koju danas kupujemo kao gotovu zapakirana je više nego ikad u ambalažu od plastičnih masa, u čijem sadržaju prednjače i bisfenoli A (BPA).
Jesu li sumnje (ne)opravdane?
Toksikologija kao znanost posve precizno određuje toksične učinke kemijskih tvari na ljudsko zdravlje. Čitav niz toksikoloških studija na životinjama pokazale su kako bisfenol A uistinu djeluje štetno na ljudsko zdravlje na nekoliko sustava organa, oko čega postoji konsenzus u svim svjetskim udruženjima i koji su rezultirali njegovom zabranom. Postoji isto tako određen broj studija s ljudima kao ispitanicima koje ukazuju na visoku štetnost BPA. Premda naš vlasititi detoksikacijski sustav posjeduje sposobnost neutralizacije nekonjugiranog BPA, te potom izlučivanja urinom, problem predstavlja i konjugirani BPA, kao i činjenica da detoksikacijski sustav ima svoje „kapacitete“. Izlažete li se opetovano kroz duže vremensko razdoblje štetnom djelovanju BPA, veća je mogućnost za nastanak štetnih posljedica na vaše zdravlje.
U čemu je problem?
Prenesimo BPA u kontekst i uvjete treninga i života redovitog trkača. Plastična boca (bidon) u kojoj se drži rehidracijski napitak (izotonik i(li) energetski napitak), a koja sadrži BPA zagrijava se držanjem u ruci, ili u pojasu za bidon, budući da je priljubljena uz tijelo koje je zagrijano, a nerijetko i pregrijano. Prijenos kinetičke energije iz tijela trkača na plastičnu masu boce, uzrokuje migraciju BPA tvari iz same plastične mase u rehidracijski napitak. Trenirate li često, a koristite li istu bocu, učinak se malo pomalo akumulira, a vlastiti detoksikacijski sustav ne može posve neutralizirati i izlučiti BPA te može doći do negativnih učinaka na ljdsko zdravlje.
Što mi je činiti?
Logična je pomisao kako valja baciti postojeću, i kupiti novu plastičnu bocu s istaknutim natpisom „BPA-free“. No, razmišljajući kako se zaštititi od BPA, postoji opasnost da se u prijevodu izgubi poanta, budući da postoje naznake kako se u takvim bocama BPA zamijenio nekim drugim tvarima koje omogućavaju fleksibilnost u prozvodnji, a moguće su barem jednako opasni po zdravlje kao i sam BPA. Stoga, povratak korijenima, i prvim trkačima, čini se najsigurnijom opcijom. Staklo se čini najboljom, i kemijski najinertnijom opcijom. No, jasno je da staklo ima veliku masu, i da nije baš najprikladnije da nosimo staklenu bocu umetnutu u pojas na višekilometarskom treningu ili utrci. Stoga, čini se idealnim da staklene boce držite na stacionarnim, unaprijed dogovornim ili ostavljenim „okrepnim stanicama“. Aluminijske boce podatnije su i lakše u pokretu, no valja imati na umu kako i aluminij nije posve bezopasan.
Za kraj, odabir boce, odnosno bidona u kojoj ćete držati svoju vodu, izotonički ili energetski napitak tijekom treninga i utrka prepuštam vama samima, a prema Vašim financijskim, estetskim i osobnim kriterijima. Konačno, i prema Vašoj prosudbi koliko su iznesene činjenice Vama bitne.
Napisao: Nenad Bratković, magistar nutricionizma, sveučilišni magistar fitofarmacije i dijetoterapije
