Ako trčite dovoljno dugo, sigurno ste susreli ljude koji trče bosi ili u nekavoj obući koja jedva da ispunjava kriterije obuće kao takve. To su bosonogi trkači. Bosonogo trčanje u zadnje vrijeme dobiva na popularnosti, a dobar dio te popularnosti duguje knjizi “Born to run“. U ovom tekstu pisat ću o tome zašto odnosno zašto ne trčati bos ili u minimalističkoj obući.
Osobno, trčim u minimalističkoj obući. Zašto? Prvenstveno zato jer se trčeći na taj način osjećam ugodno. Kako sam počeo? Kada sam bio ozljeđen, čitao sam o tome kako je bosonogo trčanje odlična preventiva za uobičajene trkačke ozljede. Upoznao sam i Ivšu (Ivana Posinjaka) koji također trči bos(onogim stilom). Probao sam i svidjelo mi se.
S obzirom da je bosonogo trčanje sada moderno (recimo), ono je do jedne mjere mistificirano, čak do te mjere da ljudi tome pridodaju jednu duhovnu dimenziju, pa trčanje (i bosonogo trčanje) opisuju kao put do spasenja, nirvane, višeg stanja svjesti, nazovite to kako želite. S takvim stvarima nemam iskustva, niti se time bavim i ne bih želio trčanje povezivati s time. Ono čime sve bavim jesu čvrste, znanstveno dokazane činjenice, pa čitatelje željne više informacija upućujem na rad dr. sc. Daniela Liebermana sa sveučilišta Harvard.
Druga “zabluda” vezana uz bosonogo trčanje je ta da se u minimalističkoj obući trči brže. Nasuprot te tvrdnje stoji vojska profesionalnih trkača koji trče u odgovarajućoj obući. Ljudi koji se profesionalno bave atletikom koriste sve raspoložive resurse (pa i one nedopuštene) da bi bili bolji od konkurencije. Teško je vjerovati da im još nije palo na pamet da trče bosi.
Sada kada smo rasčistili “maglu” oko bosonogog trčanja, nabrojimo njegove prednosti i mane:
Prednosti bosonogog trčanja
- BOSONOGO TRČANJE JAČA STOPALA – U današnje vrijeme, zbog nošenja obuće, mišići stopala (i potkoljenice) su donekle atrofirani. Također, zbog neodgovarajuće obuće dolazi do deformacije stopala. Poželjno je da djeca do šeste godine što više vremena provedu bosa da bi im se stopala pravilno razvila. Bosonogim hodanjem i trčanjem jačamo muskulaturu koju u obući ne koristimo, te na taj način radimo dobro svojim stopalima.
- BOSONOGO TRČANJE JE DOBRO ZA TEHNIKU TRČANJA – Kada trčimo u tenisicama, stopala su nam jako dobro zaštićena i poduprta, do te mjere da možemo trčati “šlampavo”, a da nas ništa ne boli (bar neko vrijeme). Kada trčimo bosi, imamo manje prostora za pogreške, jer su nam stopala nezaštićena i svaki “šlamperaj” boli. Na taj način trčimo nježnije i opreznije.
- BOSONOGO TRČANJE SMANJUJE MOGUĆNOST OZLJEDE – S obzirom da bosonogo trčanje jača stopala, samim time je manja mogućnost ozljede. Uz to, budući da trčimo nježnije i opreznije, smanjujemo kumulativni stres kojem su naše noge i stopala izloženi prilikom trčanja, te smanjujemo mogućnost pojave tipičnih trkačkih ozljeda.
Mane bosonogog trčanja
- MANJA ZAŠTITA STOPALA – Bilo bosi, bilo u minimalističkoj obući naša stopala su manje zaštićena nego u običnim tenisicama. To znači, stanemo li na razbijeno staklo, hrđavi čavao, konzervu ili neki drugi oštri (ili tupi) predmet, riskiramo ozbiljnu ozljedu stopala i infekciju. Ne zaboravimo ni živi svijet – pse, mačke, zmije i ostala stvorenja koja mogu ugristi/ubosti.
- HIGIJENA – Ako trčimo skroz bosi, s vremenom će se na našim tabanima razviti sloj debele kože – prirodni potplat. Taj sloj može biti debeo i do 1 cm i morate ga nositi 24/7. Uz to, prljavština koja se nakuplja na stopalima nije nešto što želite nositi kući. Lako za prašnu i blato, ali pasja kakica, tekući otpad i ostalo nije baš nešto s čim većina nas želi biti u dodiru s bosim stopalima.
- OZLJEDE – Bosonogo trčanje zahtjeva veći napor stopala i potkoljenice, te samim time predstavlja povećani rizik za ozljede istih. Također, za vrijeme navikavanja na minimalističku obuću lako je pretjerati. Prenagli prijelaz na minimalističku obuću može rezutirati ozljedama stopala (stres frakture), ozljedama mišića lista i ahilove tetive itd.
Želite li više informacija, pogledajte što o bosonogom trčanju ima za reći dr. med. Larry Maurer.
Na kraju, da ili ne? Meni osobno, definitivno da. Zašto? Zato jer mi je trčanje u minimalističkoj obući lakše od trčanja u tenisicama (osim po dubokom snijegu i blatu). U tenisicama moram ulagati više svjesnog napora da se ne krivim prema naprijed, dok mi u minimalističkoj obući to dođe prirodno. Također, čini mi se da me dužinski treninzi manje umaraju i da se brže oporavljam od njih (iako to može biti dijelom ili u potpunosti vezano uz kvalitetan program treninga u školi trčanja). Stopala i potkoljenice su mi vidljivo ojačale. Kada trčim u normalnim tenisicama, trčim istom tehnikom kao da sam u minimalističkoj obući. Najveća razlika mi je trčanje po asfaltu. Prije sam se grozio trčanja po asflatu i tvrdim podlogama jer mi je to bilo izrazito naporno za noge. Sada mi je gotovo svejedno po čemu trčim, iako za trening uvijek biram šljunak pred asfaltom. Ako me jedna stvar smeta kod klasičnih tenisica za trčanje, onda je to povišena peta. Iduće tenisice koje ću kupiti definitivno neće imati povišenu petu.
Da li je bosonogo trčanje za vas? Budite otvoreni prema novim stvarima i probajte. Nemojte se povoditi za modom i trendovima već donesite odluku na temelju vlastitog iskustva. Prije donošenja odluke se dobro informirajte. Ako se odlučite za to, tijekom prijelaznog perioda slušajte svoje tijelo i budite iskreni prema sebi. Neka prijelaz bude postepen i bezbolan. Bolje sporo nego sa ozljedom. Na pitanje bosonogo trčanje da ili ne možete odgovoriti jedino vi sami.
Na kraju, da razbijem još jedan mit. Moderna obuća za trčanje nije zlo i ona ne uzrokuje ozljede. Ozljede uzrokuju ljudi sami, zato jer trče na pogrešan način i jer trče previše odnosno iznad svojih mogućnosti. Tenisice nam pružaju izvanrednu potporu i zaštitu te je u njima lako razviti loše navike u trčanju. Iz tog razloga je izrazito važno da ukoliko imate problema s ozljedama potražite stručno vodstvo, odnosno trenera. Osobno toplo preporučam školu trčanja. Ako volite trčati u tenisicama, super. Ako volite trčati bosi, super. Bitno je trčati i uživati u tome.
I za kraj, vi koji ste izdržali do kraja ovog teksta, evo vam nešto da malo pasete oči.
Piše: Ivan Bublić