2012. – buđenje rekreativnog trčanja

Iako smo već zakoračili u 2013. godinu nije kasno da se osvrnemo na najznačajnije trkačke događaje u godini iza nas. Protekla godina svakako je bila pozitivna što se trčanja tiče, napravljeni su značajni koraci naprijed, kako u rekreativnom tako i natjecateljskom trčanju. Sve je više trkača po gradovima, utrke su sve masovnije, a nakon dugo vremena imamo trkačice i trkače koji postižu dobre rezultate u međunarodnoj konkurenciji. No krenimo redom…

Trkački boom

Već godinama pričamo o takozvanom trkačkom boomu na zapadu koji se iz SAD-a preselio u Europu, a posljednjih godina zahvatio je i susjednu nam Sloveniju. Dok smo u europskim metropolama mogli vidjeti na tisuće joggera po parkovima, a njihovi maratoni imali su na desetke tisuće sudionika, kod nas na utrkama viđali smo uvijek istih nekoliko stotina trkača, a rekreacija gotovo da nije postojala.

No više situacija nije tako crna i svakodnevno možemo vidjeti sve više trkača na ulicama svih većih gradova u Hrvatskoj, a ne samo u Zagrebu, iako Zagreb kao najveći grad prednjači u tome. Najveću zaslugu za to ima adidas škola trčanja koja je prva prepoznala potrebu da organizira trkačke treninge za odrasle, a po uzoru na nju organizirane su i druge škole trčanja s istim ciljem – da trčanje postane svakodnevna rekreacija što većem broju ljudi, a svi znamo da je trčanje najjednostavniji i najzdraviji oblik rekreacije.

Posljedica toga je sve više trkača na nasipima, u parkovima i ostalim trkalištima, a primjetan je i sve veći broj trkača na utrkama. Zagrebački i Plitvički maraton su po prvi puta premašili brojku od tisuću trkača, a sve je više trkača i na drugim utrkama u našim velikim gradovima. Manje sredine još uvijek nemaju koristi od tog trkačkog booma, osim ako neka od škola ne dođe organizirano na njihovu utrku.

Uz trkački boom, imamo i veliki porast u broju utrka što po meni nije baš pozitivna činjenica. Ne znam da li je potrebno da svaki vikend imamo po 3-4 utrke i ne znam koja je korist od organiziranja utrke u nekoj sredini gdje domaćih trkača uopće nema, a na utrke dolazi 10-20 rekreativaca i nekoliko „elitnih“ trkača u lovu na novčane nagrade.

Natjecanja

Cestovna i planinska natjecanja u Hrvatskoj odvijaju se pod kapom HUCIPT-a i HAS-a. HUCIPT-ova New Balance cestovna liga treću godinu zaredom pripala je AK Veteran dok je na HAS-ovim pojedinačnim i ekipnim prvenstvima najviše uspjeha imao AK Agram.

U cestovnom kupu ove godine bile su 23 utrke, a osim već spomenutih maratona koji su premašili brojku od tisuću sudionika, najbrojnije utrke bili su Riječki polumaraton i polumaraton „Ivan Starek“ s oko 400 sudionika u glavnoj utrci i još 100-150 u pratećim utrkama. Po broju trkača još se istaknuo i Varaždinski polumaraton s 300 natjecatelja.

Osim utrka u kupu treba istaknuti još nekoliko utrka prošle godine. Veliki broj trkača okuplja se na Savskom polumaratonu, svojevrsnom otvaranju trkačke sezone u Hrvatskoj, a kros utrka „Volim trčanje“ svake godine okuplja sve više natjecatelja u različitim utrkama za sve uzraste i pretvara se u pravi festival trčanja.

Tri su utrke obilježile zadnji kvartal 2012. – We Run Zagreb koji je okupio nekoliko tisuća sudionika na Jarunu iako nikad nismo vidjeli točan broj jer rezultati utrke nisu službeno objavljeni, Zagrebački noćni cener na kojem je nastupilo 500 trkačica i trkača i to uglavnom rekreativaca, i na kraju Zagrepčanka 512, utrka koja je privukla medije kao nijedna do sada. Ove tri utrke su dokaz kako se dobrom pričom vezanom za utrku može lako privući veliki broj natjecatelja i medije bez ikakvih kupova, liga i velikih novčanih nagrada. I dok iza utrke WRZ stoji velika koorporacija, Noćni cener i Zagrepčanku je organizirala grupica entuzijasta uz malu pomoć gradskih struktura.

Osim ovih natjecanja koja okupljaju trkače iz cijele države sve je više liga koje ukupljaju lokalnu trkačku populaciju što je za svaku pohvalu. Gotovo svaka sredina je prepoznala važnost ovakvog natjecanja pa sada imamo raznorazne lige ne samo u velikim gradovima, već i u manjim sredinama. Ne bih sad nabrajao sva mjesta koja imaju svoju ligu jer bih sigurno nekog zaboravio, ali dovoljno je pogledati kalendar utrka na našem portalu i vidjeti ćete da gotovo svaki tjedan ima neko natjecanje.

Trkačice i trkači koji su obilježili 2012. godinu

Kako svaki sport ima proglašenje najboljih na kraju godinu tako sam se i ja odlučio malo poigrati i proglasiti najbolje u svom izboru. Trkače – dugoprugaše sam podijelio u tri kategorije, a izbor je potpuno subjektivan. 🙂

Cestovni trkač i trkačica godine: Drago Paripović i Lisa Christina Stublić

Parip je prošle godine bio viceprvak Hrvatske u polumaratonu i maratonu, osvojio je cestovni kup i završio godinu kao najbrži maratonac. I to sve s 53 godine! Lisa je dva puta rušila hrvatski rekord u polumaratonu, sudjelovala na olimpijskom maratonu, bila prvakinja Hrvatske u polumaratonu i zauzela 9. mjesto na EP u krosu.

Planinski trkač i trkačica godine: Nikola Mikulić i Barbara Belušić

Oboje prvaci Hrvatske u planinskom trčanju, nastupili su na Europskom i Svjetskom prvenstvu u planinskom trčanju, a imaju i vrlo dobre rezultate u drugim disciplinama. Nikola je prošle godine skinuo 8 godina star rekord Lige Puntijarka…

Dugoprugaš i dugoprugašica godine na stazi: Dino Bošnjak i Matea Matošević

Dino, iako junior, drži prvo mjesto na tablicama najboljih rezultata u 2012. na 3000m, 5000m i 10000m. Nekoliko puta je rušio juniorske rekorde Hrvatske u tim disciplinama, zauzima visoko mjesto na europskim tablicama, deveti junior svijeta na 5000m i osmi na EP u krosu. Ovaj vikend ga kao i Lisu očekuje nastup za reprezentaciju Europe u krosu. Matea je višestruka prvakinja Hrvatske na stazi, u krosu, s odličnim rezultatima na cestovnim i planinskim utrkama. Sudjelovala je na EP u krosu i SP u planinskom trčanju.

Siguran sam da će se ovi pozitivni pomaci nastaviti i u 2013. godini, a dobri nagovještaj toga je rekordan broj sudionika na novogodišnjim utrkama u Varaždinu, Osijeku i Zagrebu.

Napisao: Goran Murić