Sada čitate
Završni obračun Kenije i Etiopije

Završni obračun Kenije i Etiopije

Avatar

Posljednji dan Olimpijskih igara tradicionalno je rezerviran za mušku maratonsku utrku. U nedjelju 12. kolovoza u 12h po našem vremenu sa starta će krenuti 109 trkača u borbu za olimpijska odličja. Za nastup na Olimpijskim igrama trebalo je ispuniti (barem) B normu koja je 2:18:00, a u mnogim zemljama i A normu koja je 2:15:00. Iznimku čine trkači iz manjih država koji imaju pravo poslati nekoliko atletičara i atletičarki bez norme, no takvih će u nedjelju biti samo dvoje. Hrvatska nažalost nema muškog predstavnika na maratonu na Olimpijskim igrama i od samostalnosti nismo ni imali, iako je Drago Paripović 1992. godine imao olimpijsku normu, ali zbog „birokracije“ Barcelonu nije vidio.

- Oglas -

To ne znači da bez naših ne treba gledati maraton i da utrka neće biti zanimljiva. Ja bih rekao da će ovo biti jedna od uzbudljivijih maratonskih utrka u povijesti jer startna lista nikad nije bila brža. Posljednjih nekoliko godina rezultati u maratonu su otišli strahovito gore i svjetski rekord je skoro minutu bolji nego prije Olimpijskih igara u Pekingu. No ne radi se samo o rekorderu, koji čak neće ni trčati u Londonu jer nije upao u kenijski tim za igre, već o nizu mladih trkača, uglavnom iz Kenije i Etiopije, koji gotovo svakog tjedna trče rezultate oko 2:05. Tako ćemo u Londonu vidjeti petoricu koji koji su se u životu spustili ispod te granice. Prošla godina je bila godina neviđene dominacije jednog naroda u bilo kojem sportu ili disciplini. Čak 24 najbolja maratonska rezultata u 2011. pripadala su Kenijcima i tek se na 25. poziciji smjestio Brazilac Marilson dos Santos (trčati će u Londonu), a na 30. mjestu je bio najbolji Etiopljanin. U tom trenutku se činilo kako je kenijski izbornik na slatkim mukama jer koga god pošalje u London ne može pogriješiti. No početak 2012. donio je veliki povratak Etiopljana i to s jednom novom garniturom trkača koji na maratonima u Dubaiu i Rotterdamu postižu rezultate ispod 2:05, pri tom ostavljajući iza sebe velika kenijska imena. Na kraju su se oba izbornika morala odlučiti za troje najboljih koji će ih predstavljati u Londonu i oba su povukla neke čudne poteze. Tako u kenijskom timu nije bilo mjesta za svjetskog rekordera Patricka Makaua, kao ni za pobjednika njujorškog maratona Geoffreya Mutaia, koji su prošle godine figurirali kao najveći favoriti za zlato. Keniju će na OI predstavljati Wilson Kiprotich (PB 2:03:42), Emmanuel Mutai (2:04:40) i dvostruki svjetski prvak Abel Kirui (2:05:04). Malo manje čudnih odluka je donio etiopijski izbornik, zapravo samo jednu. Izostavio je iz ekipe Yemanea Tsegaya, pobjednika Rotterdama koji je ove godine trčao 2:04:48, no Yemane je u Dubaiu bio 10. i išao je u Rotterdam na „popravni“, ali strogo etiopijsko pravilo da u London ne vode nikog tko je u 2012. trčao dva maratona ga je udaljilo iz reprezentacije. Zato će Etiopiju na OI predstavljati Ayele Abshero (2:04:23 – najbrži ove godine), Getu Feleke i Dino Sefir (obojica 2:04:50), a kvalificirati za London se nisu uspjeli velikani maratona kao što su Haile Gebrselassie i Tsegay Kebede. Po svemu sudeći voditi će se velika borba između ovih dviju reprezentacija za zlato, srebro i broncu, a po dosadašnjim nastupima dugoprugaša u Londonu malu prednost dajem Etiopiji.

U ženskoj utrci smo vidjeli sjajnu Ruskinju i Ukrajinku koje su se umiješale u borbu s trkačicama iz Afrike i „otele“ im jednu medalju, dok će kod muških takav rasplet biti manje izgledan. Ono što su kod žena Ruskinje, kod muških su Amerikanci. U Londonu ih predstavljaju tri odlična maratonca, a posebno bih izdvojio Ryana Halla, najbržeg bijelog maratonca svih vremena. Ryan je puno obećavao prije nekoliko godina kada je trčao maraton 2:06, no posljednjih godina kao da se malo pogubio. Nekoliko puta je mijenjao trenera, a zanimljiv je podatak da ga posljednjih godinu dana trenira Bog. Kako je Hall vrlo pobožan i nije se mogao uklopiti u sistem kod svojih trenera, u zadnje vrijeme je sve prepustio božjoj volji i trenira kako mu Bog kaže. Da nije zezancija potvrđuje i podatak da na doping kontrolama u rubriku „trener“ upisuje Boga kao svog trenera. Da se malo našalim, mislim da uz takvog trenera ni Kenijci, ni Etiopljani nemaju šanse za zlato u nedjelju. 🙂 Od Europljana najbolje kotira Francuz Patrick Tambwe koji je zapravo Kenijac, ali trči za Francusku, a tu je i evropski prvak Viktor Rothlin iz Švicarske te nekoliko trkača iz istočnoevropskih zemalja. Važnu ulogu na prijašnjim velikim natjecanjima igrali su Marokanci, Talijani, a prije 15-ak godina i Španjolci, no oni su posljednjih godina pali u drugi plan.

Preporuka za čitanje

Spomenuo sam na početku kako nemamo predstavnika na maratonu, no u Londonu će trčati nekoliko trkača koje povremeno možemo vidjeti na utrkama kod nas. Mađarsku će predstavljati Tamas Kovacs, rekorder Jaruna, koji je lani trčao maraton 2:14. Ove godine 2:14 trčao je Slovenac Primož Kobe, a London će biti prve Olimpijske igre i za Srbina Darka Živanovića koji je u Rotterdamu istrčao B normu. Tko zna, možda za četiri godine i mi budemo imali maratonca u tom odabranom društvu?! 🙂

Napisao: Goran Murić

Pogledajte komentare (0)
Na vrh stranice