Tog ponedjeljka ujutro u Maksimiru me dočekala vedra i zanimljiva trkačica iz Meksika , koja već neko vrijeme živi u Zagrebu. Yazmin Vallejo  – aktivna trkačica, koja trči već 13 godina,  ima veliko znanje o tome kako se s pet kilometara popeti do osam uspješno završenih maratona. Puno utrka je iza nje, a neke od svojih najdražih istrčala je upravo u Zagrebu. Pristala je samnom razgovarati o razlikama između trkačke zajednice u Hrvatskoj i Meksiku te zašto je krenula u suradnju s Run Croatia.

Što te dovodi u Hrvatsku?

Ovaj put sam u Hrvatskoj zbog MBA programa, ali već sam boravila u Zagrebu u nekoliko navrata. Prvotno sam došla u sklopu programa razmjene studenata na magisteriju koji sam pohađala u SAD-u.

Kako ti se sviđa ovdje i jesi li se uspjela naviknuti na razliku između Meksiko City-a i Zagreba?

Razlika je ogromna ako gledamo broj ljudi, a i kulturološki je dosta različito. Meni Zagreb savršeno odgovara i vrlo brzo sam se naviknula. Puno je manji pa imam osjećaj da ga mogu cijelog pretrčati bez problema, a i sigurniji je.

Kako si krenula trčati, gdje počinje tvoja trkačka priča?

Sve je krenulo kada sam imala 6 godina. Moj otac je želio prestati pušiti i vodio me sa sobom u duge šetnje i lagano trčanje. Na prvu utrku otišla sam sa 7 ili 8 godina i od tada sam nastavila trčati, s manjim prekidima. Kao dijete otkrivaš što možeš i koje su tvoje mogućnosti, a ja sam vrlo rano shvatila da sam dobra u trčanju i da to volim. Uz trčanje, bavila sam se i plivanjem i košarkom, ali uvijek me nešto vuklo na ovu stranu. Aktivno sam se počela baviti tek na zadnjoj godini srednje škole, kada sam trčala u timu i imala trenera.

Možeš li usporediti trčanje u Hrvatskoj s trčanjem i trkačkom zajednicom u Meksiku i SAD-u?

Da, zapravo zanimljivo je to što mogu usporediti tri različite trkačke scene. Kada sam prvi put bila u Zagrebu 2008. rijetko si mogao vidjeti trkače na ulici. Imala sam osjećaj da me svi čudno gledaju dok trčim i da si misle – trčanje je za teretanu ili stadion, a ne za ulicu. Sada se baš primijeti razlika. Sve je više klubova i škola trčanja, ali i pojedinaca koji rekreativno trče. Nitko te više ne gleda u čudu i trčanje je postalo popularno. Glavna razlika koju želim naglasiti jest da u Hrvatskoj imate timove trkača koji imaju odličnu strukturu te profesionalno planiraju treninge i utrke unaprijed. Svi su jako organizirani, ozbiljno pristupaju treninzima i naporno rade na poboljšavanju. To nisam prije vidjela u Hrvatskoj i jako me ugodno iznenadilo.

U Meksiku je druga slika. Milijuni ljudi se bave trčanjem i postoji ogroman broj trkačkih klubova no trčanju se pristupa više sa strane socijalizacije. Druženje je osnova, a napredak u trčanju više sporedna stvar. Čast izuzetcima, ali većina klubova koje sam ja prošla nisu bili niti približno dobro organizirani i profesionalni kao ovdje u Hrvatskoj. Ono što meni smeta u Meksiku je što se trkači ne trude previše sami istraživati već sve očekuju od svog trenera, dok ovdje svi čitaju članke i uspoređuju opremu za trčanje.

Studirala si u SAD-u, kako ti se tamo čini trkačka scena?

U SAD-u svemu pristupaju puno ozbiljnije. Jako su kompetitivni i ulažu svu energiju u postizanje cilja koji su si zadali. Mislim da se takva slika lagano preslikava i ovdje.

Započela si suradnju s Run Croatia. Možeš nam reći malo više o čemu se tu radi?

Da, trenutno radim s Run Croatia na projektu otvorenih treninga trčanja u Maksimiru. Svaku subotu od 10 sati, trkači mogu doći i ja ću s njima odraditi trening, savjetovati ih kako da poboljšaju svoju tehniku ili kako da smanje vrijeme. Dobrodošli su svi, od potpunih početnika do aktivnih trkača. Putem društvenih mreža promoviramo ovakav način otvorenih treninga, koji se plaćaju na temelju donacije. Ovakav koncept je novost ovdje u Hrvatskoj ali vjerujem kako će privući one koji žele trčati i saznati više ali se ne žele odmah učlaniti u neki od trkačkih klubova.

Kakav tip treninga najviše radiš s trkačima koji dođu u Maksimir?

Prilagođavam trening osobi kojoj je namijenjena. Ako se radi o početniku onda krenem od osnova trčanja, razgibavanja i laganog tempa. Prvo hodanje pa lagano trčanje i tako u intervalima. S naprednijima radim na tehnici trčanja i povećanju tempa.

Koje je tvoje omiljeno mjesto za trčanje u Zagrebu?

Maksimir i savski nasip. Volim i Jarun ali mi je daleko pa radije trčim u Maksimiru. Također ovdje je i mješavina cross country trčanja kroz šumu i onog klasičnog po stazi, a ima i puno uzbrdica što mi odgovara. Bolje se pripremati za utrku u Maksimiru nego na savskom nasipu.

Najdraže utrke koje si trčala? One koje će ti zauvijek ostati u sjećanju.

Na prvom mjestu zasigurno je utrka na otoku Bar u SAD-u. Jedinstvena je zbog krajolika ali i spektakularnog zalaska sunca koji te prati putem. Druga, koju jako volim i uvijek joj se rado vraćam, je u Budimpešti. Predivne građevine pored kojih trčiš, puno navijača, a atmosfera je stvarno super. U Hrvatskoj volim puno utrka. Zagreb maraton i Zagrebački noćni cener su mi jako drage i uvijek ih rado trčim jer su gradske utrke. Trenutno se veselim polumaratonu na Pagu 30. travnja.

Koji su ti planovi za budućnost?

Nažalost prošle godine sam imala nesreću na biciklu i zbog ozljede nisam mogla trčati. Sada se vraćam u svoje normalno stanje, opet treniram i trčim. Imam dobru podlogu i sada ju želim nadograditi. Cilj je ove godine pretrčati maraton ispod tri sata.

Više o treninzima s Yazmin, kao i termine održavanja, možete pogledati na službenim stranicama Run Croatia i facebook stranici Yazmin Valleyo.