Ako mene pitate ovo je najveći i najpoznatiji trkački događaj u Hrvatskoj. Nema tradiciju Zagreb maratona, niti se rasproda u sekundi kao Zagrebački noćni cener, ali ima nešto drugo (ili puno toga drugog).

Ekipa iz Red Bulla je napravila doslovno svjetsku stvar – osmislili su fantastičan koncept u kojem cilj trči prema vama tj. vi trčite od cilja, organizirali utrke diljem planete sa startom u istom trenutku s jedinstvenom ciljnom listom (https://results.wingsforlifeworldrun.com/int/en/2019). I na sve to su nadodali humanitarni aspekt u kojem svi prikupljeni novci idu za istraživačke projekte leđne moždine.

S obzirom da iza svega stoji tako veliki i iskusan brend (Red Bull) promocija i komunikacija su od prve godine odrađene savršeno. U prve dvije godine je odrađen strašan posao u promociji utrke da je danas skoro dovoljno reći da su otvorene prijave i da se startni brojevi rasprodaju i to svake godine po nekoliko tisuća više.

Trkači na Wings for Life World Run u Zadru, 5.5. 2019.

Ja sam nastupao na utrci skoro svake godine (osim 2017.) pa sam pratio kako utrka raste i kako se razvija. Super je vidjeti kako se organizacijske stvari zaista unaprjeđuju iz godine u godinu i kako se uči na svojim greškama i osigurava da se one ne ponove. Kako sam i sam organizator velikih utrka, znam koliko je važno ne ponoviti istu grešku.

Sjećam se jedne godine kaosa u šatoru s garderobom – dobro da se nikome nije ništa dogodilo u stampedu. Iduće godine garderobe su radile besprijekorno. Inače, pitanje funkcionalnih garderoba je veliki organizacijski pothvat ako se žele izbjeći čekanja duža od 10-15 minuta. Recimo, moj omiljeni Ljubljanski maraton, na kojem sve funkcionira besprijekorno pitanje garderoba ne štima godinama. Nakon što sam jedne godine u redu na 0°C stupnjeva čekao skoro pola sata odustao sam od korištenja istih. No, svake godine odem vidjeti jel se što promijenilo i svake godine me dočeka ista slika – stotina trkača cupka u redu za garderobu.

Start Wings for Life World Run u Zadru

Također, prvih godina utrke nisu dobro pogodili količine okrepe no i to je brzo riješeno. Da bi prošle godine (2018.) okrepe usavršili stavivši ih u početku svakih 2.5 km što nas je te godine doslovno spasilo jer je sunce pržilo kao nikada. Čak i ove godine kada je vrijeme bilo polukišoviti tako česte okrepe su bile dobrodošle. Povratak autobusima je nešto na što se svi žale. Ja se ne žalim. Pa ljudi moji, treba vratiti 5-7 tisuća putnika po trasi kojim se utrka održava. Smatram da su ta čekanja od cca pol sata nešto što treba prihvatiti i prestati jamrati oko toga. Nađi neki hlad i pričekaj bus, gdje ti se žuri 🙂

Moram pohvaliti i informatički sustav koji, ne zaboravimo, istovremeno opslužuje 10-ak utrka u 10-ak gradova diljem planete.  Radi se o 60.000+ trkača koji se smještaju u istu bazu s time da je očitanje rezultata iz pokretnog auta. Ma svaka čast!

Drago mi je što se hrvatska inačica smjestila u Zadar, a ne u neki drugi veći grad. 🙂 Ono što primjećujem je da su Zadrani i stanovnici manjih mjesta kroz koje utrka prolazi iz godine u godinu sve više prihvaćaju utrku i u nju se uključuju. Uključuju se na najbolji mogući način – izlazeći na stazu i pružajući podršku, neki pljeskom, neki glazbom, a neki i stolom za okrepu. Ponavljam, svake godine je sve više stanovnika koji se mogu vidjeti uz trasu utrke.

Ovo improvizirano osvježenje postavio je jedan stanovnik u svome dvorištu (2018. godine)

Ne spadam u neke vrsne i poznate trkače pa neću pisati ništa o svojim rezultatima i nastupima jer to spada u sferu osobnog. No dopustite da ipak s vama podijelim ovo– komentirajući utrku s kolegama iz Trčaone škole i kluba trčanja, shvaćamo da svatko od sudionika utrke (a ima ih doslovno iz cijele Hrvatske) ima neki svoj osobni razlog za nastup. Svi imamo onaj osnovni humanitarni nagon – da svojim nastupom i uplaćenom kotizacijom pomažemo u tim znanstvenim istraživanjima. No svi svoje utrke posvećujemo nekome i zbog tih osoba na utrci želimo dati više nego što bismo dali u bilo kojoj drugoj utrci. Baš je zbog toga ova posebna i to se može vrlo jasno osjetiti čim uđete u Zadar. Svi smo tu s istim razlogom – trčati za one koji to (trenutno) ne mogu.

Robert Radojković na ovogodišnjem Wings for Life World Run

Meni se posebno urezala u pamćenje izjava jednog našeg liječnika koji radi s tetra/paraplegičarima koji kaže kako bi oni dali sve samo da mogu (kao mi) napraviti bar jedan korak!

Uglavnom, vidimo se 3.5.2020. u Zadru!

Nedeljko Vareškić, trkač i voditelj Trčaone