Sada čitate
Trening funkcionalnih sposobnosti za vrijeme liječenja trkačkih ozljeda

Trening funkcionalnih sposobnosti za vrijeme liječenja trkačkih ozljeda

Avatar

Ako se već neko vrijeme aktivno bavite trčanjem onda su vam poznati izrazi kao: plantarni fascitis, ili otibialni sindrom, upala Ahilove tetive, razni bursitisi, tendinitisi, itd…

- Oglas -

aqua

Ono što je zajedničko tim izrazima je da su to trkačke ozljede koje su nastale kao posljedica prenaprezanja u lokomotornom sustavu čovjeka. Osnova nastanka tih ozljeda je ponavljana trauma koja nadvladava sposobnost reparacije tkiva, i to bilo da je riječ o tetivi, kosti, hrskavici, mišiću ili pak sluznoj vrećici. Trajanje liječenja ovisi o stupnju ozljede i uključuje, uz fizikalnu terapiju, i smanjenje ili potpuni prestanak aktivnosti koja uzrokuje ozljedu. Inaktivnost, naravno dovodi do brzog pada biomotoričkih sposobnosti. Liječenje se, osim fizikalnom terapijom, uglavnom svodi na vježbe snage i gibljivosti. Veoma mala pažnja se pridaje održavanju stanja funkcionalnih sposobnosti. Međutim, nitko od nas ne želi izgubiti nešto za što je dugo i naporno radio. Zato su tu alternative trčanju :

Trčanje u bazenu:

Trčanje u bazenu je najsličnija alternativa normalnom trčanju, uobičajno je da i profesionalni trkači za vrijeme liječenja ozljeda koriste tu metodu za održavanje funkcionalnih sposobnosti. Postoje dvije varijante trčanja u bazenu:

1. trčanje u dubokoj vodi, gdje stopala ne dodiruju dno bazena – bez stresna metoda. Kod trčanja u dubokoj vodi uobičajno je da sportaš nosi prsluk za spašavanje koji mu omogučava uspravnu, prirodnu posturu tijela. Ova metoda je pogodna za sve oblike ozljeda uzrokovanih prenaprezanjem lokomotornog sustava.

2. trčanje u vodi do kukova, gdje stopala dodiruju dno i aktivno sudjeluju u gibanju – metoda niskog stresa. Zbog niskog stresa na lokomotorni sustav, pogodna je kao prijelazna etapa između bez stresne metode i početka trčanja na otvorenom. Postepeno privikava lokomotorni sustav na udarce prilikom trčanja na otvorenom i smanjuje rizik od nove ozljede kada se prerano vratimo treningu na otvorenom ili traci za trčanje.

Biciklizam:

Za vožnju bicikla koristimo druge mišićne grupe nego kada trčimo, ali svejedno utječemo na funkcionalne sposobnosti. Biciklirati možete i više sati bez nekog ozbiljnog stresa za tijelo, dok kod trčanja to nije slučaj. Problem je što trening dugo traje, po zimi se negdje ne može voziti jer postoji povećana opasnost od pada. Prema afinitetima možete izabrati cestovni, brdski ili sobni bicikl.

Veslanje na ergometru:

Na prvi pogled trčanje i veslanje nemaju puno toga zajedničkog, ali u stvarnosti u obje vježbe koristimo se istim mišićnim grupama i možemo trenirati iste energetske sustave koji su potrebni za obje aktivnosti. Obavezno je da prije početka treninga savladate tehniku veslanja koja nije zahtjevna i nauči se već nakon nekoliko treninga. Preporuka je da se nakon svakih 30min veslanja napravi pauza od 2min da se smanji rizik od ozljede leđa.

Preporuka za čitanje
Najava 3. bosonogo druženje 21.7.2012. u 17h park šuma Dotrščina

Trening na orbitreku:

Eliptično gibanje kopira tehniku trčanja, samo bez udaraca. Trening na orbitreku je idealan za održavanje funkcionalnih sposobnosti ozlijeđenih trkača jer su fiziološki zahtjevi približno isti kao kod trčanja. Dobra stvar je da svaki fitness studio ima eliptične trenažere i nije potrebno savladati neku posebnu tehniku. Intenzitet treninga se jednostavno može dozirati. Potencijalni nedostatak je da, iako nema udaraca prilikom gibanja, rad na njima može pogoršati neke ozljede kao što su : stres frakture,ozljede Ahilove tetive…

piše: Siniša Ivanković

 

Pogledajte komentare (0)
Na vrh stranice