Sada čitate
Tokyo – moj peti jubilarni maraton

Tokyo – moj peti jubilarni maraton

Avatar

Frankfurt, 20.02.2013., ulazim u veliku leteću grdosiju. Sjedam na sjedalo 68A. Jedan sam od 500 putnika u avionu. Kilometri iza mene, kilometri ispred mene. Ulice Tokija čekaju na mene i još dvoje junaka ove trkačke priče. Ivan i Ivana su također trenutno u zraku. Poletjeli su iz Züricha. Sigurno jedva čekaju kao i ja da dotaknemo japansko tlo i ponovimo lijepu čikašku priču. Trenutno ulazimo u ruski zračni prostor. Pogled mi je usmjeren u plavo nebo i mislim si koliko mi je trčanje obogatilo život. Od ljeta 2010.g. kada sam počeo trčati u moj život su ušli mnogi novi ljudi. Razvila su se nova, usudio bih se reći, doživotna prijateljstva. Zato ljudi, otvorite sebe u smjeru ceste. Ceste vas zovu da derete đonove, da jačate duh i tijelo, da širite horizonte. Trčanje vas uči da su snovi dostižni, tj. gura vas u smjeru da ih ostvarite.

- Oglas -

tokyo-n

Nebo je krvavo iznad Majke Domovine, dižemo se sve sjevernije, ispod mene zaleđena rijeka Neva čeka proljeće da živne prema Baltičkom moru. Crvena boja asocira me na utrku koja je ispred mene. Miris arene mi je u nosnicama. Vatra u želucu jača. Svaki maraton je priča za sebe, iskustvo za sebe. On te mijenja. Kad dobiješ medalju oko vrata, osjećaš promjenu kroz koju si prošao. Maratonci su moderni gladijatori. Svjesno ulaze u bitku sa samim sobom znajući da će ishod biti bolan. To je test mentalne snage pojedinca, test koliko možeš iskoračiti iz svakodnevnog udobnog života koji živiš i dokazati sebi da si jak, da je tvoj um jači od tvog tijela. To je pobjeda kojoj se veseli svaki dugoprugaš!

Narita – internacionalni tokijski aedrom ispod nas. Prekrasan sunčan dan. Fuji u daljini strši u nebo, preliven bijelim šlagom. Moja primarna strast za osvajanjem vrhova budi se u meni, no smirujem je. Vratit ću se ja Fuji k tebi jednog dana. Sad je na redu trčanje najvećim svjetskim metropolitanskim područjem kojeg čine 23 grada, koji broji 35 milijuna ljudi. Na LCD ekranu u naslonu stolca iza mene uključujem kameru koja snima što se zbiva ispod aviona. Želim vidjeti trenutak u kojem kotači aviona dotiču japansko tlo. Razvit će se dim koji je uzrok dodira dvaju tijela, oslobađanja enormne energije. Zamišljam svoju tenisicu kako će jednako tako dodirnuti tokijski asfalt, kako će se energija koju sam skupljao trenirajući otpustiti i vinuti me tokijskim ulicama, ostavljajući dim iza mene. Wow, tu sam, Japan!

Prvo što ćete primijetiti već kroz avionski prozor je čistoća i urednost krajolika. Mnogima stanovi nisu čisti kako je ovdje okoliš čist. Vozimo se autobusom po autoputu prema Tokiju, a autoput doslovno kao da je usisan usisavačem. Organizacija, urednost, točnost, trenutno plešu pred mojim očima. Cestovna čvorišta, regulacija prometa, arhitektura grada jednostavno me ostavljaju bez daha. Puno sam svijeta već proputovao, ali ovako nešto još nisam vidio. Singapur je sličan, ali je kao mala beba u odnosu na Tokijo.

Stižemo u hotel u 12h. U sobe nas ne puštaju do 15h. Lagano sam umoran, Ivanu je glava nekoliko puta klonula u busu. Ipak nismo spavali cijelu noć. Malo me je naljutilo što sobe nisu spremne. Htio bih se otuširati. No možda i bolje ovako jer nema šanse da se legnem u krevet i propustim ubiti jet lag. Važno je leći po lokalnom vremenu u krevet i uhvatiti ritam vremenske zone u kojoj se nalaziš. Idemo se registrirati na Expo. Ulazimo u predvorje velikog centra kad nam pristupa novinarka Fuji televizije. Pita nas zašto smo došli trčati u Tokijo. Odakle smo, koji su nam motivi. Lijepo je krenulo, tek smo došli, a već dajemo intervju koji će gledati 30 milijuna ljudi. Dobra reklama za našu zemlju. Ivana je sigurno iskoristila priliku reći da je prekrasno trčati po Istri, a ja sam rekao da trčim pod sloganom LED IT BE! Marathon jer tvrtka Lighting u Hrvatskoj upravo želi po pitanju energetske učinkovitosti postići ono što je u zemljama poput Japana već standard.

tokyo-4

Nakon registracije ulazimo na Expo. Za razliku od drugih Expoa na kojima sam bio ovdje je vrlo živo. Kao da sam na tržnici u Palermu. Svi viču na japanskom kojeg ne razumijem. Zovu da dođeš na štand i kupiš neku sportsku potrepštinu. Preglasno mi je. Umoran sam. Treba mi nešto mirno. I treba mi pivo!

Idemo natrag u hotel jer je prošlo 15h. Treba izdržati još do 22h kad namjeravam ići spavati. Po programu imamo još primanje u hrvatskom veleposlanstvu kod ambasadorice Mire Martinec.

tokyo-3

Malo smo se osvježili i krenuli u avanturu s tokijskom nadzemnom gradskom željeznicom. Kažem avantura jer na većini putokaza nema latinice, a Japanci ne pričaju engleski. Ali zato će vas kad shvati kamo idete uzeti za ruku, ostavit se svog puta i odvesti vas na mjesto odakle možete dalje sami. Ljubaznost koja obara s nogu.

tokyo-5

Preporuka za čitanje

Silazimo na Ebisu stanici i čeka nas vozač u Mercedesu koji nas vozi u veleposlanstvo. Pomalo sam uzbuđen jer me prima državni službenik u ulozi sportaša, čovjeka koji je došao na drugi kraj svijeta prezentirati hrvatske boje. Razgovor koji je na kraju potrajao 2h prošao je u ugodnoj atmosferi uz obavezno fotografiranje s ambasadoricom ispred hrvatske zastave. Jest da nismo razvijeni, bogati, organizirani i disciplinirani kao Japanci, ali trebamo poštivati svoje boje i učiti od boljih. Jednog dana možda će dijete mojeg djeteta živjeti u donekle sređenoj Hrvatskoj.

Druženje se nastavilo uz večeru. Japan je domovina makrobiotike. Budući da u zadnje vrijeme sve više jedem po recepturi Makronove, japanska kuhinja mi nije bila strana. Bome ako se po jutru dan poznaje, fino ću jesti u Tokiju.

Nakon 48h nespavanja napokon sam legao u krevet. Probudio sam se drugi dan u podne. Sestra mi je već sletjela iz Beča. Moji navijači su se okupili. Tokijo je grad vrhunskih restorana, barova i sadržaja koji su po mom dobrom starom običaju bili uzrok samo 7h ukupnog spavanja u iduća dva dana prije trke. Jednostavno volim život živjeti punim plućima, iskoristiti svaku sekundu kad sam već na drugom kraju svijeta. Oslanjam se na svoju prirodno jaku energiju da ću trku odraditi dobro.

… KAKO JE BILO NA UTRCI, SAZNAJTE U NASTAVKU KOJI SLIJEDI ZA PAR DANA 🙂

Napisao: Berislav Sokač

Pogledajte komentare (0)
Na vrh stranice