Sada čitate
Stazu Delnice-Rijeka Tanja Ožanić je istrčala u vremenu 5:02

Stazu Delnice-Rijeka Tanja Ožanić je istrčala u vremenu 5:02

Avatar

Tanja Ožanić je ostvarila svoj naum – istrčala je ultramaraton od Delnica do Rijeke, s nakanom da na taj način pomogne u prikupljanju sredstava za teško bolesnu Jelenu Mlinac.

- Oglas -

Zajedno s prijateljicom Sarom Kudin, koja ju je pratila na biciklu, ova odlučna (ultra)maratonka, inače stjuardesa po zanimanju, krenula u 9.00 ispred svoje zgrade u Delnicama. Ispratili su je brojni Delničani, televizija Gorski kotar snimila je reportažni prilog na startu trke, a snimatelj ju je pratio i duž staze pa će od snimljenog materijala biti priređen dokumentarac.

Tanja Ranković, Sara Kudin, Franjo Mlinac i Tanja Ožanić na cilju u Rijeci

Nakon pet sati i dvije minute Tanja je bila ispred kafić Iskra kraj riječke Bonavie. Njezina druga prijateljica, Tanja Ranković, koja je od početka u ovom projektu, nije im se, zbog zdravstvenih problema i upala, pridružila na startu, ali su je, kako kaže Tanja Ožanić, “tjeskoba i loša volja natjerali, pa je na Jelenju ipak sjela na bicikl i otpeljala se do Rijeke”.

Što se tiče uvjeta u kojima se trka odvijala, Tanja kaže: “Vrijeme nas je poslužilo putem, nije bilo kiše, ali je na Jelenju puhala bura koja mi je malo otežavala trčanje, no čakula sa Sarom i Tanjom sve je rastjerala”.

“Otac Jelene Mlinac također je bio na startu, u Školskoj ulici, zajedno sa našim prijateljima, roditeljima, susjedima i našim dragim Delničanima, koji su donijeli i novčane priloge za ovu humanitarnu trku. Članovi skijaškog kluba Budućnost iz Brod Moravica, od kuda je Jelena, otrčali su sa mnom do početka stare ceste”, kaže Tanja, prenoseći svoje dojmove.

Tanjina sestra Peta i prijateljica Tinče pratile su ih autom, u kojem je bilo sve što im je moglo zatrebati, uključujući opremu za bicikle. “Htjele smo da sve bude savršeno, i tako je i bilo. Sve je išlo po planu. Lake noge, dobra vibra, pozitivan stav. Sve smireno i bez straha, što je za mene čudno zapravo”, kaže Tanja.

Trasa je išla iz Delnica preko Lokava, uspon na Jelenje te spuštanje na Grobnik. Iz Grobnika na Čavle te preko Orehovice na Banska vrata. “Na Banskim vratima pridružila nam se policija iz Rijeke te nas preko Školjića pratila na Via Romu. Spustile smo se do kafića Iskra gdje nas je dočekala ekipa slična onoj koja nas je ispratila ispred moje zgade u Delnicama. Ukupno 50-ak kilometara otrčala sam za 5 sati i dvije minute”, ističe Tanja Ožanić.

Podsjetimo, 25-godišnja Jelena Mlinac je prije nepune četiri godine, 30. prosinca 2008., hospitalizirana na riječkoj Klinici za infektivne bolesti s teškom glavoboljom. Dijagnosticiran joj je akutni meningoencefalitis, nakon čega je uslijedilo dugotrajno liječenje, ali, nažalost, uz brojne komplikacije, tako da je Jelena danas apsolutno ovisna o tuđoj pomoći. Za njezino liječenje i njegu potrebni su znatni iznosi novca, oko 19.000 kuna mjesečno, koje obitelj uz najbolju volju ne može osigurati.

Na startu su bile Tanja Ožanić i Sara Kudin, a onda im se pridružila i Tanja Ranković

Tri prijateljice, Tanja Ožanić, Sara Kudin i Tanja Ranković, došle su na ideju da organiziraju ultramaraton nakon što su saznale za teške financijske i životne uvjete u kojima živi Jelenina obitelj.

Tanja Ožanić ističe da je jako sretna zbog ove akcije: “Pokrenule smo je preko noći. Na njoj smo radile mjesec dana i po nekoliko sati dnevno. Da, nekad je bilo teško ustati u 3.00, odraditi par letova, doći doma sjesti za kompjutor, odgovarati na mailove, zvati sponzore, donatore… Telefon mi nije prestajao zvoniti, ne prestaje ni danas!”

Preporuka za čitanje

“Znam, svi očekuju da kažem da mi je bilo teško, da me sad sve boli, da je bilo hladno i da je nešto krenulo krivo, ali moram reći suprotno. Imala sam jednu malu krizicu oko 40-og kilometra, ali tada, oko Čavli, pridružio mi se, samoinicijativno Ivo Bruketa i otrčalo sa mnom do Rijeke. Pričao mi je o svojim trkačkim počecima i kako ima problema sa Ahilovom. Misli su mi lutale, sama sam bila na cesti, tu i tamo prošao bi neki auto i potrubio. Mp3 mi je bio pojačan do daske, a Sara, Tanja i ja pričale smo kao navijene. O svemu i svačemu. Smijale smo se same sebi, razgovarale o sljedećim projektima i kako nikada nećemo stati”, priča Tanja i ističe: “Sretne smo i zadovoljne!”

Tanja obožava trčati, to je, kako sama kaže, već puno puta rekla: “Uvijek kada se približavam cilju bilo da je riječ o trci od 5 ili 55 km, uvijek želim da potraje malo duže. Uživam danas u laganoj upalici kvadra, ali osmijeh sa lica ne skidam.”

Osim samom trkom, koja je, očigledno prošla kako se samo poželjeti može, Tanja je prezadovoljna reakcijom i odzivom ljudi.
“Hvala svima! Donatori, sponzori, naši roditelji, prijatelji, Delničani, Gorski kotar… svi su se digli na noge da pomognu. Ima naravno, kao i uvijek onih koji su sumnjali i koji su se podsmjehivali, ali oni nisu bitni. Jeleninom tati uručili smo 4 donatorska paketa, sutra idemo prenijeti novce. Gospodin Mlinac često plače kada je s nama, sretan je zbog toga što radimo jer kaže, da nema ovakvih akcije njegovog djeteta više ne bi bilo”, kaže Tanja i poručuje: “Zato molim vas, koji ovo čitate, uključite se uvijek kada vidite da nekome treba pomoć. Vaših 20 kn u nekoj kasici vama možda ne predstavlja ništa, a nekome drugome je to čitavo bogatsvo.”

Tanja Ožanić se trčanjem bavi godinu i pol, a ultramaraton Delnice-Rijeka je njezina prva humanitarna trka

Tanja Ožanić se trčanjem bavi godinu i pol, a ultramaraton Delnice-Rijeka je njezina prva humanitarna trka, no sasvim sigurno ne i posljednja. Ovaj ultramaraton je, kaže, divno iskustvo. “Prvi puta sam se našla u tome i dokle god budem mogla radit ću slične akcije. Sljedeća veća akcija, prikupljanje novčane pomoći za jednu bebu, biti će na proljeće, a do tada imam u planu nekome uljepšati Božić s jednom manjom trkom. No, o tome kada dođe vrijeme”, zadovoljno zaključuje naš razgovor Tanja Ožanić.

Piše: Ivica Majić

Pogledajte komentare (0)
Na vrh stranice