Dvadeset i prvo izdanje Večernjakovog maratona pamtiti će se po tome što smo prvi puta premašili brojku od 1000 maratonaca i polumaratonaca, no to je nažalost jedini korak naprijed koji je učinjen u odnosu na prijašnje godine. Utrku polumaratona završilo je 610 trkača i 205 trkačica što je 23% više nego godinu prije, dok je maratonsku utrku završilo 212 trkača i 36 trkačica što je 7,5% manje nego 2011. godine.

Ovo su čisto statistički podaci, ali govore kako je trčanje u Hrvatskoj sve popularnije i možemo očekivati daljnji trend porasta trkačica i trkača, pogotovo na polumaratonu koji je rekreativcima i donedavnim početnicima ipak puno prihvatljivija distanca od maratona. To ponajviše možemo zahvaliti pokretanju škola trčanja za odrasle, najprije u Zagrebu, a sada se šire i po ostalim krajevima Hrvatske (Rijeka, Osijek). Zasigurno će se u godinama koje slijede, potaknuti iskustvima trkača koji pohađaju ove škole, sve veći broj ljudi odlučiti uključiti u svijet trčanja. A taj napredak će morati dovesti i do pomaka u organizaciji na bolje jer iz godine u godinu slušamo iste pritudžbe, od kojih je većina opravdana, a to trkače odbija od utrke, pogotovo jer se u trkačkom kalendaru pojavljuje sve veći broj „manjih“ utrka s puno boljom organizacijom. Pozitivno je to što ovo nisu neke velike stvari i mogu se vrlo brzo ispraviti, a evo najvećih problema koji su se javili ove godine:

  • loša informiranost građana o održavanju utrke
  • prevelika gužva na prijavama što se može riješiti s još 5-6 ljudi i dva stola za prijave
  • bolje i češće okrepne stanice (nikad se još nije dogodilo da je prva okrepna stanica nakon 7,5km, a na ovaj broj ljudi trebalo bi biti više ljudi i stolova na svakoj okrepi)
  • regulacija prometa (još uvijek ne kužim zašto se pola New Yorka može potpuno zatvoriti na cijeli dan, a dio Zagreba ne na nekoliko sati)

Mislim kako su ove četiri točke najveći problemi i ako se to popravi slijedeće godine maraton će biti puno bolji. Postoji još nekih manjih zamjerki, no one su manje bitne i ako ovo bude štimalo nitko ih se neće ni sjetiti.

A sad mogu napisati i koju riječ o samoj utrci. Kvantitet (ni) ovaj put nije značio kvalitet. Iako smo imali nekoliko trkača iz Afrike, ove godine smo ostali bez rekorda staze u muškoj konkurenciji. Na maratonu je slavio Wycliffe Kipkorir Biwot iz Kenije u vremenu 2:25:09 što je gotovo 9 minuta sporije od rekorda staze kojeg drži Đuro Kodžo iz 2008. godine. Kod žena je najbrža bila srpska olimpijka Ana Subotić koja je trčala 2:43:32 što je također 8 minuta sporije od lanjskog pobjedničkog vremena Lucie Kimani. Pehar za najbržeg na muškom polumaratonu je otišao također u Keniju i to u ruke Davida Kipkoecha Ndusua koji je 21,1km dugu stazu istrčao za 1:07:18, dok smo jedini rekord staze vidjeli na polumaratonskoj utrci žena gdje je slavila Mađarica Zsofia Erdelyi s rezultatom 1:16:15. Od naših maratonaca najbrži je bio „vječni mladić“ Drago Paripović koji je s 53 godine istrčao fenomenalnih 2:36:47 i time osvojio 4. mjesto u utrci te zasjeo na prvo mjesto ovogodišnje rang liste hrvatskih maratonaca. Od Hrvatica najbrža je bila Marija Vrajić koja je po tko zna koji put ove godine istrčala maraton ispod 3h, točnije 2:59:14 što joj je donijelo drugo mjesto u utrci. Od polumaratonaca iz Hrvatske najbrži je bio mladi Goran Grdenić u vremenu 1:10:22, a od cura Barbara Belušić s 1:19:14. I Barbari i Goranu to su osobni rekordi. Inače, vremenski uvjeti na utrci nisu bili ni blizu idealnih, pogotovo za maraton, pa smo mogli vidjeti veliki broj odustajanja, a veliki broj trkača podbacio je i po nekoliko desetaka minuta u odnosu na svoja najbolja vremena. Zanimljivo je da su među onima koji nisu završili utrku i dva službena „pacemakera“.

Večernjakov maraton bio je i ekipno prvenstvo Hrvatske u maratonu, a titule prvaka otišle su dečkima iz AK Sljeme koji su trčali u sastavu Milorad Vojvodić, Renato Pomahač i Ivan Murat, te curama iz AK Veteran u sastavu Marija Vrajić i Dubravka Vešligaj. Titula najbrojnijeg kolektiva ide curama i dečkima iz adidas škole trčanja. Sa 100 ljudi na polumaratonu i 24 na utrci građana bili su uvjerljivo najbrojnija „družina“ jučerašnje utrke.

Napisao: Goran Murić