Svi već znaju da je trčanje, kao i svaka fizička aktivnost, zdravo i da nosi niz dobrobiti, kako na fizičko tako i na psihološko zdravlje. Postoje neposredne dobiti, u vidu boljeg raspoloženja i euforije odmah poslije treninga te dugoročne, u vidu trajnog smanjenja negativnog raspoloženja. Znanstvenici su tu sposobnost pojedinca, da se kroz redovito vježbanje izolira i zaštiti od životnih stresova, nazvali ‘cijepljenje protiv stresa’.

Sve u svemu, napisano je preko 1000 različitih radova, koji su se bavili tematikom povezanosti fizičke aktivnosti i psihološkog zdravlja, iz kojih je izvedeno sljedeće:

Fizička aktivnost

Povećava

Smanjuje

Emocionalna stabilnost, samopoštovanje, efikasnost na poslu, raspoloženje, seksualno zadovoljstvo, samokontrola, percepcija,  popularnost, asertivnost, pozitivna samopercepcija, unutarnji lokus kontrole, nezavisnost, opće intelektualno funkcioniranje, pamćenje. Depresija, anksioznost, alkoholizam, migrena, odsutnost na poslu, neprijateljstvo, tip A ličnost, psihotično ponašanje, fobije, napetost, greške na poslu, stres, zbunjenost, dismenoreja.

 

Priznajte, dok čitate ovu tablicu, polagano vam raste motivacija za trčanjem 🙂 . U slučaju da još uvijek niste uvjereni da je trčanje upravo ono što Vama treba, ima toga još.

Zašto baš trčanje naspram drugih aktivnosti?

Najpovoljniji učinak ima redovito aerobno vježbanje u trajanju od barem 30 minuta, a upravo su takvi treninzi osnovica dugoprugaškog trčanja. Osim toga, prednost trčanja pred drugim aktivnostima je ta što zahtijeva minimalno rekvizita te možete trčati bilo gdje i bilo kada, neovisno o vašem radnom vremenu. Također, ne gubite vrijeme na dolazak/odlazak s mjesta treninga, ne ovisite o radnom vremenu mjesta treninga, ne morate čekati na red kako bi obavili trening ili se gužvati s drugim ljudima koji isto treniraju. Drugim riječima, puno je teže naći izgovor za neodlazak na trening 🙂 i zato vam je lakše održavati kontinuitet u treniranju, što je glavni preduvjet kako bi se ‘cijepili’ protiv stresa. Stres je ipak najčešći problem s kojim se svi ljudi svakodnevno susreću te je potrebno zaštiti se od njega na što bolji način.

Dakle, kako cjepivo djeluje kao zaštita protiv raznih bolesti, tako trčanje djeluje kao zaštita protiv stresa, samo što nema nikakvih negativnih nuspojava, osim pokojeg upaljenog mišića :).  Zvuči odlično, zar ne? To je posebno važno jer stres narušava prirodnu homeostazu organizma te ako postane kroničan, može dovesti do niza ozbiljnih bolesti. Na primjer, stres je uvršten kao jedan od vodećih rizičnih faktora u razvoju malignih oboljenja dojke. Osim s fizičkim bolestima, stres je snažno povezan i s psihičkim bolestima, poput depresije i anksioznosti. Upravo su kod depresije i anksioznosti utvrđeni najpozitivniji učinci kontinuiranog aerobnog vježbanja – ono je učinkovita terapija blagih do umjereno teških oblika kronične depresije i anksioznosti. Također i kod mentalno zdravih ljudi ublažava negativna raspoloženja, puno učinkovitije nego opuštanje i ugodne aktivnosti.

Kako djeluje?

Kada bi nekoga pitali na koji način trčanje smanjuje stres i popravlja raspoloženje, svi bi odmah krenuli o endorfinima (dosta zastupljena teorija, iako se određen dio znanstvenika ne slaže s njom). S obzirom da to svi znaju ili su barem čuli za tu teoriju, ja preskačem fiziološke hipoteze o povezanosti trčanja i boljeg mentalnog zdravlja te odmah prelazim na psihološke hipoteze. Postoje 3 hipoteze:

  1. Kognitivno bihevioralna teorija – iako možda ima nerazumljiv naziv, stvar je poprilično jednostavna. Osobe koje nisu nikad trčale vide da je istrčati polumaraton jako težak zadatak i kada ga (nakon redovitih treninga) oni sami uspiju istrčati, osjećaju (zasluženo) uspijeh i visoki stupanj samoefikasnosti. Povećana samoefikasnost, bolje raspoloženje, bolje nošenje sa stresnim situacijama.
  2. Hipoteza skretanja pažnje – odete na trčanje i za vrijeme trajanja treninga ne postoji ništa drugo osim neograničene slobode i uživancije. Šef koji galami i kup spisa na radnom stolu nisu pozvani s vama na trening.
  3. Hipoteza socijalne interakcije – trčanje u grupi s prijateljima i kolegama pruža zadovoljstvo i poboljšava mentalno zdravlje. Ako više volite trčati sami, koristite mp3, muzika za vrijeme tjelovježbe također ima pozitivan učinak.

Zaključno, ako ste došli do kraja ovog članka, znači da ste sigurno trkač, bilo u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti (ili sve zajedno). Ako ste budući trkač, ali i dalje postoji dvojba da li da iz ovih stopa to pretvorite u sadašnjost, uzmite komad papira te napišite sve za i protiv. Jeste već obukli tenisice? 🙂

Napisala: Maja Bonačić, magistra psihologije

 

Literatura

  • Cox, R.H. Psihologija sporta
  • Lacković – Grgin, K. Stres u djece i adolescenata: Izvori, posrednici i učinci
  • Maksimović B. i Gojković Z. Stres kao faktor rizika za nastajanje malignoma dojke
  • Šendula – Jengić, V., Dominić, T., Hodak, J., Bošković, G. i Beg, D. Etika i sport u rehabilitaciji i resocijalizaciji psihički oboljele osobe
  • Taylor, C.B., Sallis, J.F. i Needle, R. The relation of physical activity and exercise to mental health