Sada čitate
Pozdrav iz Portugala

Pozdrav iz Portugala

Avatar

Lisa Stublić nam se javila s priprema iz Portugala. Evo što nam je napisala…

- Oglas -

Nakon Etiopije vratila sam se u Zagreb za blagdane da bih potom nastavila s pripremama za proljetnu sezonu u Albufeiri u Portugalu. Tu već treću godinu za redom provodim siječanj tako da nemam puno novih dojmova o samom mjestu. U usporedbi s Etiopijom gdje sam doživjela kulturni šok, u Portugalu me jedino iznenađuju vrlo niske cijene hrane i duž plaža lijepe, crvene, pjeskovite litice.

Ove je godine sa mnom još šest atletičara i moj trener, Slavek Petrović. Svi se pripremamo za proljetnu sezonu, a uvjeti za dugoprugaše su savršeni. U Albufeiri je zimi malo ljudi, no ima dosta atletičara. Vrijeme je svježe i ima puno različitih podloga za trčanje: neki su makadamski, a neki zemljani te jedan asfaltni krug od 3km i taj mi je omiljen! Tu je i teren za kros koji je jednom ugostio Europsko prvenstvo u krosu te slikovito golf igralište.

Ovdje su smješteni i atletičari iz Latvije, Poljske i Estonije, kao i cijeli ruski tim, dakle i Borzakovskiy (800m) i Shobukhova (maraton)! Iz njihovog se treninga vidi kako je na elitnoj razini trening individualiziran. Ruskih atletičara je otprilike petnaest i iako su došli zajedno te su smješteni u isti hotel, svatko trenira sam, odnosno svaki atletičar ima svoj poseban plan treninga.

Preporuka za čitanje

Jedna stvar koja me uvijek začudi kad dođem u Albufeiru su brzi hodači! Prilično brzo hodaju! Nikad neću zaboraviti prošlogodišnji susret s njima. Imala sam dugi trening od tri i pol sata, tempo je bio 5:05/km, a trčala sam sama te sam čula kako me jedna grupa sustiže. Zvučalo je kao da trče jako brzo pa sam pretpostavila da treniraju te sam im se odlučila maknuti s puta jer mi neće smetati ako trčim po vanjskoj stazi tijekom dužine pa neka oni koji trče brže imaju bolju stazu. Na moje veliko čuđenje, bila je to grupa brzih hodača, a išli su brže od 5:05/km!!! Nevjerojatni su!

Nakon što sam odradila bazu u Etiopiji, počela sam s bržim treninzima kako bih se pripremila za proljetnu sezonu. Ovdje u Portugalu treniram s Nikolićem (Nikola Mikulić). On je sjajan kolega, zabavan je i ugodan, ali isto tako i ozbiljan kad to treba biti. S obzirom da na proljeće neću trčati maraton, već ću se usmjeriti na kraće utrke, moji su treninzi brži i kraći nego što su to bili posljednje dvije godine. Moram priznati da mi je pomalo čudno jer sam se navikla na dužinske treninge, naprimjer 3 x 6km, dok sada trčim dionice od 1000m ili tek 500m! Najteži dio treninga mi je prvih 100-200m, no kada krenem i prepustim se ritmu, postane sve lakše i lakše. Uzbudljivo je trčati brže dionice i zapravo se veselim natjecanjima na kraće staze!

Napisala: Lisa Stublić

Na vrh stranice