Sada čitate
Ozljede i oštećenja lokomotornog sustava (sindromi prenaprezanja) kod trčanja

Ozljede i oštećenja lokomotornog sustava (sindromi prenaprezanja) kod trčanja

Mnogi trkači ne razlikuju ozljede od oštećenja pa sve nazivaju ozljedama. Ozljede definiramo kao svako oštećenje tkiva nastalo u određenom i ograničenom vremenu, dakle akutno. Ozljede su posljedica kratkog djelovanja mehaničke sile. Oštećenjem se smatra onaj pataloškoanatomski supstrat koji se anamnestički ne može dokazati, a trkač nije osjetio ili se ne sjeća vremena nastanka oštećenja – dakle kroničnog su karaktera, a nastaju opetovanim djelovanjem mikkrotraumi (sindromi prenaprezanja).

- Oglas -

bice

Ozljede mišića

Istegnuće mišića (Distenzija)

Distenzija nastaje kod prekomjernog rastezanja pojedinih mišićnih vlakana, a prateije bol koja se pojačava na palpaciju, gubitak funkcije i kasnija pojava hematoma. Najčešći uzroci mišićne distenzije su loša koordinacija, nedovoljna elastičnost, nedovoljna cirkulacija krvi u mišiću, nedovoljno zagrijavanje i iscrpljenost.

Liječenje se usmjerava na uklanjanje boli i hematoma te uspostavljanje funkcije mišića za sportsku aktivnost, i počinje se provoditi odmah nakon ozljede.

Liječenje:

  • Imobilizacija kompresivnim zavojem
  • Krioterapija
  • Postavljanje ekstremiteta u povišeni položaj
  • Termoterapija-tek kada nestane bol
  • Masaža na neozljeđenim mišićima
  • Vježbe-započinjemo drugi dan nakon ozljede sa izometrijom, a nešto kasnije i sa izotoničkim vježbama bez otpora i s otporom
  • Fizikalna terapija odmah nakon ozljede

 

Rastrgnuće mišića (ruptura)

Jače rastezanje i pucanje pojedinih ili više mišićnih vlakana može nastati na različitim mjestima mišića, bilo u trbuhu mišića, na spoju sa mišićnom tetivom ili neposredno na kosti. Klinički znakovi su nagla i oštra bol, oteklina i hematom te pri većoj rupturi gubitak reljefa s brazdom ili udubljenjem na mjestu rupture.

U liječenju moramo obnoviti oslabljenu funkciju, mišićnu snagu i otkloniti stvaranje vezivnih priraslica u mišićnom omotaču. Rehabilitacija počinje odmah nakon završetka imobilizacije, pri težim ozljedama nakon 3 tjedna, a kod lakših već nakon nekoliko dana. Neimobilizirani dijelovi udova mogu se vježbati neposredno nakon nastanka ozljede.

Liječenje:

  • Postavljanje ekstremiteta u povišeni položaj
  • Krioterapija – odmah nakon ozljede
  • Termoterapija- tek nakon uklanjanja imobilizacije
  • Hidroterapija – tek nakon uklanjanja imobilizacije
  • Masaža se primjenjuje nakon imobilizacije
  • Kineziterapija se oprezno primjenjuje nakon prestanka imobilizacije prvo sa izometričkim vježbama, a kada rana zacijeli oprezno i sa izotoničkim vježbama
  • Elektrostimulacija se primjenjuje kod pojave atrofije i pri ozljedi živčanog tkiva

 

Mišićni grč

Nastaje lokalnim povišenjem mišićne napetosti, a posljedica toga je jaka bol. Nastaje uslijed vrlo jakog stresa, manjka soli, cirkulatornih poremećaja te uslijed psihihičkih faktora.

Liječenje:

  • Ekstremitet postaviti u povišeni položaj
  • Lagana masaža
  • Termoterapija
  • Istezanje

 

Oštećenja lokomotornog sustava (sindromi prenaprezanja)

Sindrom trenja iliotibijalnog traktusa (iliotibijalni sindrom)

STIT je jedan od najkarakterističnijih sindroma čiji se nastanak dovodi u vezu sa trčanjem. Sindrom nastaje tijekom aktivnosti s mnogo ponavljanjih kretnji fleksije i ekstenzije koljena kada dolazi do struganja traktusa o lateralni epikondil femura, a to uzrokuje iritaciju i upalu samog traktusa.

Koljeno

STIT se očituje neoštro lokaliziranom boli s lateralne (vanjske) strane koljena, a s obzirom na pojavu boli možemo ga podijeliti na 4 stadija:

  1. stadij : blaga bol nakon trčanja
  2. stadij : bol u toku trčanja, koja ne smanjuje ni brzinu ni dužinu trčanja
  3. stadij : bol u toku trčanja, koja smanjuje i brzinu i dužinu trčanja
  4. stadij : ustrajna bol koja onemogučava trčanje

Liječenje :

  • kratkotrajni prestanak odnosno modifikacija sportske aktivnosti
  • vježbe istezanja iliotibijalnog traktusa
  • krioterapija bolnog područja
  • primjena nesteroidnih protuupalnih lijekova
  • djelovanje na predisponirajuće činioce

 

Periostitis tibiae

Tako nazivamo nadražaj periosta na antero-medijalnoj plohi tibije desetak centimetara poviše gornjega nožnog zgloba u dužini od 5- 10 cm. Nadražaj izaziva prekomjerni vlak mišićnih niti m. Tibialis posteriora. Najčešće se pojavljuje u trkača na duge staze i onih koji trče po tvrdoj podlozi.

Liječenje:

  • prestanak aktivnosti koja izaziva pojavu simptoma
  • Krioterapija
  • primjena nesteroidnih protuupalnih lijekova
  • nakon prestanka simptoma započeti sa trčanjem na mekoj podlozi
  • brzinu i dužinu trčanja treba postepeno povećavati
  • posebno treba obratiti pozornost na svakodnevnu i sportsku obuću,osobito petu koja treba apsorbirati udarce od podloge

noga

 

Preporuka za čitanje

Plantarni fascitis

Plantarni fascitis se prikazuje kao bolnost donjeg dijela petne kosti, a nastaje kada akumulirana oštećenja plantarne fascije dovode do djelomičnog ili čak potpunog puknuća njezinih vezivnih niti, tj. kad djelovanje mehaničke sile nadvlada tkivnu sposobnost zacijeljenja. Plantarna fascija ima veliki značaj u biomehanici stopala i ona tijekom trčanja ublažava mehaničke udare na stopalo i odguruje stopalo prema naprijed po sistemu dizalice. Sklonost plantarne fascije razvoju sindroma prenaprezanja objašnjava se na nekoliko načina. Mehaničkom analizom utvrđena je mala sposobnost prilagodbe plantarne fascije na rastezanje (1,7% njene normalne dužine), na osnovi čega je zamijećena relativna neotpornost fascije na silu rastezanja. Neke morfološke i funkcionalne promjene stopala mogu uzrokovati pretjeranu pronaciju što dovodi do povečanog opterećenja zglobne čahure i plantarne fascije. S razvojem plantarnog fascitisa povezuju se udubljeno stopalo (pes cavus), vanjska rotacija donjeg ekstremiteta, valgus položaj stopala, smanjena mogućnost dorzalne fleksije u gležnju te pojačana napetost Ahilove tetive. Pretilost se također smatra predisponirajućim čimbenikom za razvoj plantarnog fascitisa, jer je utvrđeno da je vjerojatnost nastanka plantarnog fascitisa veća kod osoba čiji indeks tjelesne mase prelazi 30kg/m2.

Liječenje:

  • krioterapija
  • aplikacija protuupalnih lijekova
  • primjena ortoza
  • istezanje
  • imobilizacija tijekom noći (dorzalna fleksija uz laganu dorzifleksiju prstiju)
  • fizikalna terapija (ultrazvuk,udarni val,…)
  • upotreba ortopedskih uložaka
  • masaža

stopalo

 

Predisponirajući činioci sindroma prenaprezanja kod trčanja:

1.Pogreške u treningu
– nagle promjene u intenzitetu,trajanju i učestalosti treninga
– loša treniranost i vještina sportaša

2.Mišićno- tetivna neravnoteža u:
– gibljivosti
– snazi

3.Anatomska odstupanja
– razlika u dužini nogu
– položaj patele(patella alta/infera)
– spušteno stopalo
– izdubljeno stopalo
– prekomjerna rotacija potkoljenice prema van

4.Sportska obuća
– neprikladna obuća
– istrošena obuća

5.Podloga
– tvrda
– neravna

6.Ostalo
– rast
– poremećaji menstrualnog ciklusa

piše: Siniša Ivanković

 

Pogledajte komentare (0)
Na vrh stranice