Pitanje koje se često postavlja trkačima na duge staze: O čemu razmišljaš? Gledajući ih u akciji i analizirajući izraze lica, rekli bi da su negdje duboko u mislima o životu. No jesu li doista?

Koliko je različitih mjesta za trčanje i tehnika toliko su različite i misli trkača. Ali zašto uopće toliko razmišljamo i koje nam teme najčešće padnu na pamet dok „grabimo“ kilometre za vrijeme trčanja? Prema stručnjacima, većina trkača razmišlja o jednostavnim, uz trčanje vezanim parametrima. Koliki nam je pace, gdje je zavoj ili brdo, koliko moramo ubrzati, koliko kilometara imamo do kraja i zašto smo uopće krenuli trčati.

Prema novoj studiji (Samson, Simpson, Kamphoff, Langlier) 1 objavljenoj u Međunarodnom časopisu za sport i psihologiju vježbanja. Trkači maratona većinu vremena razmišljaju o njihovom putu i udaljenosti koju su prošli. Većinu preostalog vremena misli odlaze na okolinu i neugodu koju možda osjećaju.

U svrhu istraživanja, znanstvenici su opremili 10 ljudi, koji su trenirali za maratone ili polumaratone, s mikrofonima i malim snimačima koji se pričvršćuju za pojaseve. Zatim su ih zamolili da svoje misli izraze naglas tijekom treninga i na različitim udaljenostima.

Nakon analize 18 sati snimaka, autori studije otkrili su da misli trkača odlaze na tri glavne stvari:

  • Brzina i udaljenost: 40 posto svih misli spada pod mjerenje brzine i udaljenosti koju su prešli.
  • Bol i nelagoda: čini 32 posto, ove misli povezane su s različitim bolovima koji proizlaze iz udaranja stopala i zglobova u zemlju satima u isto vrijeme. U skladu s tim, upravo ti isječci sadržavali su znatnu količinu psovanja.
  • Okoliš: ove misli čine 28 posto i usredotočene su na zemljopis, vrijeme, životinje, promet i druge ljude. Neki od tih susreta bili su pozitivniji od drugih, kao prolazak pored poznatih osoba ili kućnih ljubimaca.

Autori kažu kako su njihovi rezultati bili u skladu s prethodnim studijama. Ipak, vrijedi napomenuti kako snimke nisu savršeno predstavljale prosječne misli jednog trkača. Sudionici, znajući da će im se snimke slušati, vjerojatno su izbjegavale otkrivanje nekih osobnih stvari koje ulaze u naše umove tijekom vježbanja.

Drugi istraživači (Schücker, Knopf , Strauss i Hagemann) 2 u članku za Journal of Psychology of Sports & Exercise  došli su do zaključka o čemu se najčešće razmišlja,  nakon mjerenja 32 trkača „veterana“  koji su prosječno trčali 30 kilometara tjedno:

  1. Disanje
  2. Način na koji trče
  3. Osjećaj dok trče
  4. Okolina kroz koju trče

Iskustva drugih trkača potvrđuju ovu teoriju. Pitali smo ultramaratonca Tomislava Marinovića  kako se on nosi s mislima za vrijeme trčanja:

Dok trčim uvijek mi na pamet padne miso o tome što me čeka kad dođem do cilja. S obzirom da volim jesti, razmišljam što ću pojesti i obavezno razmišljam o nagradi nakon uspješno odrađenog treninga. Kad mi ide super i imam dobar dan, razmišljam o idejama koje su mi u glavi već dugo i kako ih realizirati. Od svega najviše razmišljam o tehnici trčanja. Kako trčim i što trebam ispraviti te koliko mi je kilometara preostalo.

Važno je razlikovati dvije vrste pažnje 3 za vrijeme trčanje koje znatno utječu na tok misli: asocijativna pažnja je usredotočenost na sebe i signale svog tijela dok trčimo – razmišljamo o svom koraku, o disanju, o pulsu, o tome je li nam ugodno ili nam je teško i disocijativna pažnja je usredotočenost na okolinu dok trčimo – na prirodu oko sebe, na razgovor s trkačem, na muziku koju slušamo i slično.

Dok trčimo najviše pobjeđujemo u međusobnim svađama, govorimo šefu što ga ide, maštamo o onome čega se bojimo i pišemo „to do“ listu za slijedeći dan. No i dalje, najčešće misli koje trkači imaju su one tehničke prirode. Stoga kada slijedeći put vidite trkače oko vas i upitate se o čemu misle. Odgovor je vjerojatno: „Moram popraviti kadencu. Gle ova staza je neravna i malo me zateže list.“.

O čemu vi razmišljate dok trčite?

Napisala: Tea Gvardijan

Izvori:

1.Think aloud: An examination of distance runners’ thought processes –  Ashley Samson, Duncan Simpson, Cindra Kamphoff, Adrienne Langlier

2.An internal focus of attention is not always as bad as its reputation: how specific aspects of internally focused attention do not hinder running efficiency – Schücker L, Knopf C, Strauss B, Hagemann N.

3.Dugoprugaško trčanje – psihološki pristup – Maja Bonačić za www.trcanje.hr