Sada čitate
Nervoza i pakiranje

Nervoza i pakiranje

Petra Kulić

Nedjelja je prije utrke, a utrka je tek u petak. Čini se kao da je sutra, u mojoj glavi. Ispremiješani strah, nervoza, iščekivanje, želja, sreća, nova avantura, obići ću dobar dio otoka „na noge“, postoji li bolji način otkriti sve prirodne ljepote nepoznatog?!

- Oglas -

Slažem popis, jer ni na jednu utrku ili put ne idem bez popisa. Od nekud moram početi, moram smiriti taj košmar u glavi koji se pojavi prije ovako velike utrke, a popis je najbolji početak. Klik na web organizatora, copy-paste obvezne opreme u svoj popis, zatim obvezna oprema za koju sama smatram da to je (+ ona organizatora), stvari za utrku od glave do pete, hrana i ostali energetski dio, kreme i gelovi za ublažavanje eventualne boli, hypafix protiv žuljeva, zatim dio opreme za trčanje, a onda kozmetika, slobodno vrijeme i možda uz trku meni najbitnije – hrana!

Putujemo avionom, dan prije utrke i na sam dan (start je u 23h) nema previše kretanja, a u novoj i nepoznatoj okolini to znači niti puno istraživanja. Na utrkama uobičajne dužine (do 50 km) ne jedem hranu, već gelove i izotonične napitke, jer mi želudac ne reagira dobro kada je puls visoko. Ali na DUT-u (118 km 5086m D+) sam se uvjerila da mogu i moram jesti, puls mi ni u jednom trenutku nije bio toliko visoko da bi mi hrana smrdila kao što to biva na kraćim trkama. Što jesti? Ono što sam već isprobala na treningu, bitno je da sadrži sve što mi je potrebno za energiju (masti, ugljikohidrati, proteini), da se lagano može prožvakati i da nije intenzivnog okusa. Domaće tortilje i hummus od bijelog graha, a za slatki dio čokoladni puding od avokada s dodatkom proteina. Još ću pripremiti proteinske pločice od smokava, orašastih plodova uz dodatak proteina (grašak i riža) i to će biti dovoljno. Sa sobom ću ponijeti namirnice za koje nisam sigurna hoću li ih tamo na prvu naći, kod kuće samljeti bademe, ponijeti sirovi kakao, datulje, samljeti kikiriki u maslac i pripremiti domaću nutellu; s domaćinom sam već provjerila imamo li blender 😊 Na drugi popis sastavljam u koji dućan i/ili ljekarnu (rehidromiks!) moram otići po dio toga s popisa, a u planer koji dan ću to obaviti.

Kada je popis gotov najveći dio posla je odrađen pa palim TV, klik na youtube, upisujem Transgrancanaria i još jednom pregledavam videe, nailazim na jedan duži gdje trkač prolazi kroz moju kategoriju staze (118km 7500m D+) i upijam. Nikola (suprug) pita zašto to sad gledam, a ja odgovorim da me to umiruje, jednaku stvar sam učinila dan prije utrke DUT-a, ali tada kako ću najlakše spakirati veliku količinu stvari u ruksak za utrku.

Preporuka za čitanje

Strah me je… a kad me pitaju čega me strah ne znam što bih odgovorila. Sezona je tek krenula, a ja odlazim na tako zahtjevnu utrku, nije mi pick sezone, ali ipak ću nastojati dati svoj maksimum. Držala sam se treninga, u svemu sam poslušala coacha, osim u jednom oduvijek mi najtežem – odmor!

Znate li da je sastavni dio treninga odmor? Znam i ja, ali više u teoriji, nego u praksi. Ne znam kako, ali uvijek si natovarim na leđa toliko aktivnosti da ne mogu disati, valjda zato što se tako najbolje osjećam. Ali u ovakvom trenažnom procesu to nije dobro. Do utrke ću nastojati odmoriti maksimalno, a danas sam već krenula pa se nakon par sati ležanja ukočila i zapitala kako ljudi mogu pola dana ležati i odmarati. Možda me najviše strah ulaska u drugu noć, da ne zaspim, jer kad se meni spava, oni koji me poznaju znaju da to mogu i stoječki, a opet utrka je, adrenalin će me gurati, guarana s DUT-a ide sa mnom… pratiti možete ovdje https://transgrancanaria.livetrail.net/coureur.php

Petra Kulić

Pogledajte komentare (0)
Na vrh stranice