Evo prošlo je i prvo kolo zimske otočne lige, Murter trail i dok se slažu dojmovi i razrađuju planovi za Zlarin dobia san zadatak napisati izvještaj s utrke. Pomalo težak zadatak, najviše zbog vaganja između sterilnog izvještaja s pukin činjenicama i mog viđenja utrke. Zbog odbojnosti prima činjenicama, brojkama i pravilima u tekstovima odlučih se za ovo drugo.

Misto i vrime radnje je Murter, subota 27.1. Svanilo je sunčano i neobično toplo jutro za kraj prvog miseca. Srića nas je pomilovala i ovog puta pa problema oko starta i cilja na otvorenom neće biti. Trči se u 3 kategorije, dječoj koja je duga 5 km s 200 metara uspona i spusta, kratkoj dužine 15 km s 500 metara uspona i spusta te dugoj dužine 28 km s  1000 metara uspona i spusta. Organizator na startu daje kratke upute i daje znak za početak utrke. Nakon nekih 300 metara asfalta prolazimo kroz maslinike i dižemo se u brdo. Posli kratkog uspona kraća i duža kategorija se razdvajaju. Mi s kraće rute se spuštamo i nakon početne težine u nogama mi paše malo skakutanja na nizbrdici. Malo posli nizbrdice mi počinje krv iz nosa sto me dovodi u dilemu, nastaviti ili stati. Nakon par minuta kalkukacija i klackanja s odlukon, odlučin trčati do 10. kilometra pa viditi sto će biti i kako ću se osjećati. Na prvoj okrijepi uziman maramice i tu staju svi problemi no nakon okrijepe dolazi do drugog problema ili do prilike gledajući s pozitivne strane. Naime kad smo se spuštali s okrepe prima moru  umisto desno skrenili smo livo i tako uživali malo duže u putevima koje otok Murter može ponuditi. Kažu od viška glava ne boli ali zato noge mogu posli boliti. Pošto tu dionicu trčimo u smjeru suprotnom od duže kategorije imamo malih problema s uočavanjen traka i tu nam posao olakšavaju prvi natjecatelji s duže staze koji dolaze iz suprotnog smjera jer ipak na toj dionici ima vise mogućih linija prolaska, a markacije su uočljivije iz suprotnog smjera. Opet prolazimo pokraj prve okrepe i malo poćakulamo sa ženom na okrijepi. Kruno i Neno tu pojedu i popiju nešto dok ja u zaboravu na malu količinu tekućine u boci nastavljan dalje bez ičega. Sad na onom raskrižju odlučno krenemo desno prema cilju.

Nakon još vrhunskih singlova čeka nas uspon, malo makadama pa strma nizbrdica koju možete zaboraviti, ali vaša je kolina neće. S malo nestrpljenja čekan taj najavljivani tunel. Iznenađenje na samom ulazu, lampa mi podrugljivo osvitljava prst prid očima pa se prikrpan na tuđu lampu. Nakon svitla na kraju tunela i lipog pogleda, opet se vraćamo u tunel. Do cilja ima još 2-3 kilometra i nakon kratke cik-cak krševite nizbrdice i malo makadama brižno nas čeka meka trava. Tu osjećan gubitak snage. Ostala nam je zadnja kontrolna kod crkve sv. Roka na brdašcu gdje nastavljamo nošeni gravitacijon blage nizbrdice prima cilju. Na cilju se može osjetiti ona draž kad se nakon trčanja ne moraš odma prisvući jer je sunce lipo grije.

Sada malo brojki: Na dječjoj  utrci od 6 km najbrže djevojčice bile su Mia Šandrić (2:31:30) i Mihaela Penga (2:31:30), a kod dječaka Luka Šandrić (2:31:30).

Na kratkoj utrci od 15 km kod žena najbrža je bila Senka Bilić (2:16:44), druga je bila Tena Filipović (2:18:04) iz Hpd-a Mosor, dok je treća bila Martina Braović (2:21:55) iz redova Sikira. Kod muškaraca najbrži je bio Damir Ivanišević (2:08:33), drugi Tino Marača (2:09:42) iz Hpd-a Mosor, a treće misto je pripalo Marku Bujasu Božajiću (2:11:32).

Valja spomeniti i dječake i djevojčice u ovoj kategoriji, kod dječaka je slavia naš Pirovčanin Lovro Urem (2:36:56), drugi je bia Ante Klarić(2:37:08), a treći Ante Turčinov(3:00:11). Sva trojica su članovi Ak Okita. U kategoriji djevojčica najbrža je bila Maša Klarić (3:23:24) koja je također član Ak Okita, druga je bila Tonka Hrga(4:04:44) i treća je bila Lucia Šantić (4:13:54).

Na dugoj utrci od 28 km kod žena očekivano je pobijedila Eva Tušar Suhadolc (3:50:36) iz Sikira, drugo misto je uzela Zrinka Deur Šarić(3:55:39) takoder Sikire, treće misto je pripalo Ana-Mariji Pavić(4:47:53) iz Ak Šibenika. Kod muškaraca je slavia Krešo Mrčela (2:58:52) iz Okita, drugi je bia Toni Tobarina(3:01:05),treći je Nenad Keč(3:03:34).

Staza je bila raznolika, klopa ne baš toliko raznolika, DJ na nivou. Sve u svemu odlično! Po borovima na Murteru su se već začahurili borovi prelci, a situacija se tek zahuktava, zato požurite i prijavite se na Zlarin prije njih.

Andrija Savić, član Atletskog kluba “AK Okit” iz Vodica