Sada čitate
Igore, prvi si!

Igore, prvi si!

Uredništvo portala

Kako i sve bajke počinju Jednog lijepog jutra googlao sam i pronašao utrku pod nazivom 512 Zagrebčanka. Taj koncept i ideja utrke jako mi se svidjela, makar sam prvi puta čuo za nju. Nisam mogao odoliti, odmah sam se prijavio i žurno uplatio utrku!

- Oglas -

igor-n

 

Prvo sam proučio sistem utrke i odredio si specifični plan treninga kojeg sam se koliko-toliko pridržavao iduća dva tjedna do utrke. Znao sam da bi trebao skinut još koju kilicu. Za ovakav tip vertikalnih utrka bitno je reducirat nepotrebnu masnu pa i mišićnu masu kako bi se bolje, lakše i uspješnije nosio sa svojim tijelo ili kako to u biciklističkom slengu govore svladavao power to weight ratio.

Doma u Popovači, prije ili poslije posla odlazio bi u obližnju šumu i trenirao. Kada bi imao predavanja u Zagrebu, trenirao bi u šestokatnici, zgradi gdje mi sestra stanuje. Dan prije utrke uzeo sam mali predah da dođem svjež i maksimalno pripremljen za utrku.

Tako je došao i dugo očekivani 15. prosinca,  dan dosad neviđene utrke stepenicama na vrh Zagrepčanke. To jutro probudio sam se nešto malo ranije, odradio jednu seansu joge, pojeo lagan, kvalitetan doručak, uzeo startni broj, tenke i nešto sportskih krpica, sjeo u voz i krenuo put hrvatske Metropole. Stigavši tamo promatrao sam tu Zagrepčanku, činila mi se nekako viša nego obično. Svejedno, ušao sam u zgradu i ušao u Tarpon, mjesto, gdje su se okupljali trkači i njihova logistika i  uzbuđeno pratili rezultate utrke na velikom screenu. Napravio đir po kafiću, malo pronjuškao uokolo, poslušao komentare. Otišao sam do toaleta gdje sam se preobukao i preodjenuo, olakšao i spreman krenuo prema predstartnom prostoru.

igor-2
Igor u društvu pobjednice (Gabrijela Šalković)

Na start sam stigao dvadesetak minuta prije starta. Ponovo izvidio situaciju, procijenio konkurenciju. Odložio sam naprtnjaču i stavio „Over Ear“ slušalice na uši i pojačao „ziku“ na najjače te krenuo sa zagrijavanjem.  Redali su se brojevi, napokon sam došao na red. Stao sam pred stepenice, organizator je odbrojavao sekunde do starta, adrenalin i puls su drastično rasli. Utrka je napokon krenula.

Napadao sam stepenice sa nekih 70-80 posto , znajući da ako krenem prežestoko vjerojatno neću izdržat taj tempo i ritam do vrha. Tako sam prolazio kat za katom. Oko dvanaestog kata sustigao sam i prestigao svog prvog sunatjecatelja. Oko osamnaestoga kata javile su se prve tegobe – grčevi i bol u nogama. Simptomi su nezaustavljivo rasli, nožice su sve manje bile pod mojom komandom, a srce je tahikardno lupalo. Kada sam ugledao prozore u hodniku, automatski sam pojačao tempo, znajući da je ostalo još nekoliko katova do vrha. Usput sam prestigao još jednog natjecatelja, te napokon uletio u cilj. Ušavši u cilj osjetio sam ogromno olakšanje te primijetio oko sebe puno uspuhanih, rumenih ali istodobno zadovoljnih i sretnih lica. Neki su iscrpljeni čučali uza zid ili nemoćno sjedili na podu i hvatali zrak. Ja sam lagano hodao u krug s rukama na bokovima počevši ubrzo osjećat iste simptome. Odjednom je netko iz mjerne službe doviknuo „Igore, prvi si!!“. Nije prošlo niti nekoliko trenutaka, a već su moji konkurenti pružili ruke da mi čestitaju. S ogromnim smiješkom otišao sam u lift i spustio se u prizemlje gdje sam nestrpljivo sjedio grickajući noktiće pratio utrku. Bilo je neizvjesno, poredak se stalno mijenjao, ali srećom moje ime je ostalo na vrhu popisa sve dok nije i službeno proglašen kraj utrke.

igor-1

Preporuka za čitanje

Osjećao sam se neopisivo sretan. Malo mi je bilo krivo što u tim trenucima nitko od moje obitelji i bližnjih nije bio tamo. Samim time bi mi taj uspjeh bio još vredniji. Zatim je slijedila glamurozna dodjela nagrada, koja je bila neočekivano dobro medijski popraćena. Svi su mi pljeskali, ali i sa malim čuđenjem gledali u mene, jer nekima nikako nije bilo jasno tko je sad ovaj. Moram priznat da tako nešto dobro još nisam nikada doživio!

Uputio bi čestitke organizatoru. Napravili ste utrku koja je nadmašila sva moja očekivanja! Priznajem da mi je ovo bilo najbolje i najpametnije uloženih 50 kuna ikad!!!! Stoga ni ne sumnjam da ćete me iduće godine ponovo gledat ,nadam se još jačeg i spremnijeg u obrani naslova! Zahvalio bi se svim svojim sponzorima Gringo, Moto Špica (KTM), GET-MEJ, Tiskara Slog, Općina Popovača, MCK POPOVAČA TIM, KiTa cVijeĆa, mom osobnom treneru i velikom prijatelju Robertu Renduliču i naravno obitelji koja me najviše podržavala u svim, ne samo sportskim pogledima. Nadam se da će netko iz ovog rezultata prepoznat moj trud i rad i na bilo koji način pomoć mi bilo to savjetom ili možda nekom financijskom špricom omogućit mi odlazak na možda najjaču, najpoznatiju i najpriznatiju trku ovog tipa u New York na vrh Empire State Building-a.

Najveći motiv za ovu utrku i još za mnogo toga u mom životu bila je jedna novopečena trkačica, koja se iz poslovnih razloga nije pojavila, ali svejedno mi je kroz cijelu utrku bila ogromna podrška i stoga bi ovu utrku, odnosno pobjedu  posvetio NJOJ 🙂

Napisao: Igor Ermakora

Pogledajte komentar (1)
Na vrh stranice