Jeste li ikad čuli za trkački dnevnik? Pod ovime ne mislim na mobilne aplikacije, već na najstariju „aplikaciju“ – papir i olovku!

Kad slušamo legende trčanja i njihova iskustva, često se susrećemo s pojmom – trkački dnevnik. Najčešće je to mala bilježnica u kojoj su zapisati detalji s treninga, osjećaji vezani za odrađene treninge pa i utrke, koje tenisice su se nosile, koliko kilometara su odradile i još mnogo toga zanimljivog.

Kada planirate utrke za narednu godinu, dobro je imati razrađen plan treninga te na vrijeme početi trenirati. Kad sve to imamo na ”papiru” puno nam je lakše držati se plana i programa, jer uvijek onaj osjećaj kad prekrižimo odrađeno stvara dodatnu dozu samopouzdanja u nama. Između ostalog, ukoliko je utrka otišla u krivom smjeru odnosno nije odrađena onako kako smo zamislili, uvijek se možemo okrenuti svom dnevniku te provjeriti gdje smo griješili i jesmo li se držali zapisanog plana i programa. Isto vrijedi i za ozljede. Ozljeda nekada nije nužno loša stvar, a dnevnik trčanja može uvelike pomoći u pronalasku razloga ozljede kako se ona više ne bi ponovila.

Evo nekoliko razloga zašto započeti trkački dnevnik:

  • Zbog redovnih treninga
  • Motivacije
  • Analize napretka
  • Analize nastanka ozljede
  • Trkačke emocije koje ćete se godinama prisjećati
  • Hvaljenja koliko kilometara ste pretrčali i što ste postigli 🙂

Dnevnik trčanja, vlasnik Krešimir Šimić

Susreo sam trkače koji svoje dnevnike vode već 30 godina. To su povijesni dnevnici koji zaslužuju mjesto u trkačkom muzeju (možda će jednog dana i to postojati). Najmlađi trkač ultramaratonac koji redovito piše dnevnik je Krešimir Šimić. Krešimir, s nepunih 29 godina, već više od 10 godina vrijedno zapisuje sve svoje treninge i pređene kilometre. Trenutno se priprema za svoj peti ultramaraton Zagreb – Vukovar i sve je u dnevniku podređenom upravo tom cilju. Imao sam tu čast i zadovoljstvo pročitati njegov trkački dnevnik, i prvi osjećaj je želja da i ja započnem vlastiti. Ostao sam zapanjen koliko je sve detaljno isplanirano i jednostavno za praćenje i analizu. Ono što mi je najviše ostalo u sjećanju iz dnevnika su zapisi o osjećajima. Toliko stvarni i toliko prepoznatljivi svim trkačima. Suosjećao sam s njim i njegovim trkačkim dnevnikom jer takva emocija ispisana na papiru ima težinu koja se osjeti.

Kada si i zašto započeo s pisanjem dnevnika?

Dnevnik trčanja vodim od samih početaka svoje trkačke karijere. Dok sam kao junior trčao dugoprugaške discipline na atletskoj stazi, uvijek sam od svog trenera dobivao tjedni raspored napisan na komadu papira što je predstavljalo obrise trkačkog dnevnika. Nakon toga sam spontano počeo u bilježnicu zapisivati odrađene treninge. Nakon sto sam prešao sa staze na cestovne utrke i počeo pisati vlastiti plan i program treninga, dnevnik trčanja dobio je svoju pravu svrhu jer svaka prijašnja sezona mi je zvijezda vodilja za pisanje plana i programa za nadolazeću sezonu.

Zar nije pisanje rukom u bilježnicu pomalo zastarjela metoda uz mobilne aplikacije i pametne satove?

Iako je naš trkački svijet obuzela tehnologija, ipak sam ostao vjeran olovci i bilježnici te i danas prepisujem s aplikacije odrađene treninge jer takav zapis može dosegnuti vječnost. Trkački dnevnik na mene djeluje motivacijski jer kada na kraju sezone pogledate i zbrojite pretrčane kilometre i sate provedene na cesti osjetite poriv i motivaciju za daljnji rad koja nam je potrebna u zimskim mjesecima. Dnevnik s vremenom postane neizostavni dio vaše trkačke priče i života.

Ali kako uopće krenuti s pisanjem dnevnika i na što obratiti pažnju?

  • Nabavi bilježnicu s tvrdim koricama kako se ne bi raspala, a i takav dnevnik je lakše nositi sa sobom i pisati zabilješke gdje god se nalazili.
  • Najbolje vrijeme za pisanje dnevnika je ujutro uz jutarnju kavu ili navečer uz večernju pivu i tako opušteno isplanirati tjedan. No i vrijeme neposredno nakon treninga odlično je za zapisivanje je jer su sjećanja još svježa.
  • Odredi o čemu ćeš pisati i drži se toga: trajanje treninga, lokacija, ubrzanja, težina, vremenski uvjeti, bol, oprema….
  • Ne preskači pisanje dnevnika kako bi ti ono s vremenom postalo navika. Za početak možeš staviti i podsjetnik (alarm na mobitelu ili satu).
  • Unaprijed odredi ciljeve za taj tjedan i zapiši ih. Tako ćeš lakše pratiti što je ostvareno.

Moj trkački dnevnik je u pripremi i uskoro kreće u akciju. Možda nakon godina pisanja završi i u trkačkom muzeju – ako se ikada otvori.

Napisao: Tomislav Marinović, kineziolog i ultramaratonac