Sada čitate
Defenzivno trčanje

Defenzivno trčanje

Pavao Vlahek

Uvijek sam tvrdio da je najbolja i najsigurnija obrana od više napadača sprint na 400 metara. Bruce Lee i slične metode djeluju vjerojatno kad su vam protivnici  kaskaderi, plaćeni da ih tamburate po točno određenom redoslijedu. Osim, naravno Chucka Norrisa. On ih stvarno mlati. I nisu plaćeni.

- Oglas -

Defenzivno  trčanje u ovom tekstu nije vezano uz gore navedenu priču, ali sigurno ima definiciju obrane. Najčešće od  drugih sudionika u prometu.

promet

Promet

Trkači koji trče po prometnicama koje imaju ili nemaju nogostupe često sebe ne percipiraju kao jedan vrlo nevidljivi element u prometu, a vozačima to itekako jesu iz više razloga.

Jedan od razloga bi bio kulturološki. Cesta služi za promet motornim vozilima i vozači se u većini slučajeva ne koncentriraju na njih jer trkači su ionako rijetka pojava. Nitko ne očekuje trkača na cesti, a kada se tome pridodaju posebni uvjeti na cesti koji izazivaju lošu vidljivost (noć, magla,snijeg, kiša), percepcija je još manja.

Drugi razlog su i sami trkači koji sebe ne percipiraju kao slabo vidljive te i ne pokušavaju postati vidljiviji.

Treći razlog je nepoznavanje prometnih pravila ili nepridržavanja istih.

Defenzivno trčanje uključuje prepoznavanje ovih elemenata i pravilnu zaštitu od njih.

Neki savjeti…

Ukoliko trčite po cesti bez nogostupa trebate trčati po lijevoj strani ceste. Osim što je to prometno pravilo, logično je da kada trčite lijevom stranom ceste lakše uočavate automobile koji vam dolaze u susret. Na taj način možete lakše predviđati reakcije vozača te  reagirati i maknuti se  u stranu puno prije nego se susretnete s njima. Kada trčite desnom stranom ceste, dolaze vam s leđa i bilo kakva vaša reakcija je nemoguća.

Na raskršćima  treba biti posebno oprezan. Kada nema semafora, uvijek je potrebno usporiti pa makar se vi i nalazili na cesti s prednošću prolaska. Prije dolaska na raskršće osvrnite se iza, pogledajte lijevo desno i predvidite reakcije i skretanja vozača.

Noću i u uvjetima slabe vidljivosti posebno smo ranjivi. Većina trkače opreme ima nešto reflektirajuće na sebi, ali bilo bi dobro imati neku bljeskalicu koja vas jasno označava već i na nekoliko stotina metara. Ulaganje u taj detalj opreme je minimalno, a od izuzetne koristi. Svjetlija i fluorescentnija odjeća također pridonosi vidljivosti.

Osim od prometala opasnost nam prijeti i od podloge koje često zna biti neravna i samo jedna rupa na cesti je dovoljna da uganete gležanj. Tu pomaže čeona lampa ili bilo kakvo drugo osvjetljenje podloge pred nama.

Preporuka za čitanje

Iako živimo u relativno sigurnoj sredini bez puno slučajeva manijaka, serijskih ubojica  i ostalih elemenata iz kriminologije, opasnost je realna. Univerzalnog savjeta nema, ali dobro osvijetljene ulice, naseljeno područje i dobro poznati kvart umanjuju tu mogućnost. Suzavac za u džep može dati dodatnu sigurnost, a povremeni fartlek na 400m dobru pripremu za eventualno iznenađenje. Trčanje s još jednom osobom puno povećava sigurnost, a trčanje u grupi daje vama karakteristike opasnog elementa.

Slušanje glazbe sa slušalicama u ušima smanjuje sigurnost u prometu kao i sigurnost od raznih drugih opasnosti.

Opasnost od napada pasa je isto realna, no o tome kako s agresivnim psima i vlasnicima će sljedećom prilikom napisati Cesar Milan.

I naravno ubacite niže u komentare još pokoji savjet….

Napisao: Pavao Vlahek

 

3 komentara
  • Slažem se s Terezom. I ja bi voljela nešto pročitati vezano za anegdote s psima. Jako imam 2 loša iskustva s psima. Prvi je bio u Borovju, odmah kako se siđe s nasipa. Desilo mi se na pred kraj treninga. Pas s vlasnicima mi se zatrčao s leđa i ugrizao me za gluteus. Dosta. Tako da sam imala dva podlijeva od ugriza. A, najbolje od svega je bilo što su na mene onda počeli vikati vlasnici kao odgovor na moj upit što ne drže psa na uzici i jesu li vidjeli da ga ne mogu kontrolirati i dozvati. Nije mi preostalo ništa drugo nego otrčati dalje do doma, pa do doktorice na injekciju. 🙁

Na vrh stranice