Od svih unutrašnjih organa slezena je vjerojatno jedan od najpovezanijih uz trčanje što se čuvenosti tiče. Obično probadajuću bol u predjelu trbuha, a izazvanu trčanjem ili nekim drugim oblikom vježbe, pripisujemo nekoj tegobi sa slezenom. Vlada popularno mišljenje da iz nekog razloga boli slezena, iako se slezena nalazi s lijeve stane, a bolovi se javljaju obostrano pa više i niže od područja spomenutog organa.

U nekoliko prijašnjih tekstova pisali smo o tome da se to zove “bodac” (eng. „stitch“, exercise related transient abdominal pain (ETAP) – prolazna trbušna bol vezana uz vježbu)

Vratimo se slezeni. Slezena je dugo vremena bila organ čija funkcija nije bila dobro istražena, ali s vremenom se iskristalizirala njezina važna uloga u obrambenom (imunološkom segmentu). Slezena na neki način služi za pročišćavanje i odstranjenje starih i oštećenih crvenih i drugih krvnih stanica, služi kao spremište krvi i kao proizvođač određenih bijelih krvnih stanica koji štite organizam od infekcija.

Postoje bolesti slezene u kojima je ponekada slezenu potrebno odstraniti, a isto tako i prilikom ozljeda trbuha i krvarenja u slezenu. Bez slezene se može normalno živjeti, ali su potrebne neke preventivne mjere u smislu brže reakcije na pojavu infekcija i ponekad liječenje , a što ne bi bio slučaj kada je slezena prisutna.

Zašto nas zaboli “slezena” na utrkama?

Što to znači za trkače?

To znači da bez slezene još uvijek mogu osjetiti bol u “slezeni”. Tu dilemu smo riješili.

Podložniji su infekcijama više nego prije. Zato treba reagirati na infekciju na vrijeme, savjetovati se s liječnikom i ne čekati da se ista “prohoda”. Osobito ako se putuje na utrke u druge zemlje gdje vladaju drugačije vrste bakterija i virusa na koje naš organizam nije naviknut i nema razrađenu obranu. U laboratorijskim krvnim nalazima mogu se ponekad očekivati povišene vrijednosti krvnih stanica.

U svijetu elitnih trkača, nama najbliži atletičar bez slezene je Branko Zorko. Naš slavni trkač na srednje pruge, osobito 1500 m, koji je nastupio na 5 OI od Seoula 1988. do Atene 2004., osvajač brončane medalje na dvoranskom Europskom prvenstvu 1992., brončane medalje na Europskom prvenstvu 1994., srebrne medalje na dvoranskom Europskom prvenstvu 1994. Još uvijek drži državne rekorde na 1500 m, 2000m, 3000m i milju. Zbog posljedica prometne nesreće 1990. odstranjena mu je slezena te je zapravo najbolje rezultate ostvarivao bez slezene.

Druga zanimljiva trkačica bez slezene je Valeria Straneo. Talijanska trkačica maratona koja je do 2010. trčala maratone iznad 2:40, ali su onda počeli zdravstvene tegobe te joj je otkrivena bolest crvenih krvnih stanica (sferocitoza) što je za rezultat imalo veliko povećanje slezene te joj je morala biti odstranjena. S obzirom na preboljelu bolest trčala je više rekreativno, no prijavivši se na jedan polumaraton srušila si je osobni rekord za 1 minutu (1:13). Iste godine je istrčala Berlinski maraton za 2:26 i time se kvalificirala na OI u Londonu 2012. gdje je završila na 8.mjestu sa 2:25. Već slijedeće godine je na Svjetskom Prvenstvu u Moskvi osvojila srebrnu medalju u maratonu, te 2014. medalju istog sjaja u istoj disciplini na europskom prvenstvu.

Ako se krene kopati dublje na temu trčanja i slezene, postoje zagovornici koji kažu da bi slezenu trebalo odstraniti da bi bili lakši i time poboljšali rezultat, no to već pripada okvirima „trollanja“ na forumima.

Napisao: Pavao Vlahek