Šta kažete na utrku koja se organizira s ciljem da je nitko ne završi? Trkačka ludost? Kada saznate više o utrci postat će vam genijalno.

U planinama države Tennessee, već 30 godina se održava utrka koju je završilo samo 14 trkača. James Earl Ray, ubojica Martin Luther Kinga, 1977. godine je pobjegao iz zatvora  Brushy Mountain State Penitentiary (Tennessee) te je lutao obližnjim šumama samo 54 sata. Pronašli su ga samo 13 kilometara od zatvora u kojem se nalazio. Čuvši to, Gary ”Lazarus Lake” Cantrell i Karl Henn odlučili su organizirati utrku, Barkley Marathons. Smatrali su da oni mogu u 54 sata pretrčati 100 milja i nastao je Barkley.

Utrka je dobila ime po Cantrellovom prijatelju i vojnom veteranu Barry Barkleyu, koji je veliki zaljubljenik u sport. Barry radi kao farmer i upravo u vrijeme održavanja utrke on ne može biti tamo, ali kako on kaže kada ode u mirovinu doći će.

Službeno, utrka se sastoji od 100 milja (160 kilometara), iako trkači kažu da otrče čak 130 milja. Trči se 5 krugova po 20 milja. Tko prvi dođe do petog kruga sam odabire smjer u kojem će svi trčati. U svakom krugu na dva mjesta se nalaze boce sa vodom koje su jedina okrijepa na stazi. Trkačima nije dozvoljeno koristiti pomoć prijatelja ili GPS-a i nema medicinske pomoći. Karta, kompas, hrana  i voda je sve što im treba. Koncept utrke je treking, a ne trail što dodatno otežava utrku. Visinska razlika je preko 16000 metara što je čini jednom od najtežih utrka na svijetu. Vremenski limit je 60 sati, odnosno 12 sati za svaki krug. Prije početka novog kruga trčanja, trkačima je dodijeljen novi startni broj te prema svom startom broju moraju iskinuti stranicu iz knjiga koje se nalaze na stazi kao kontrolne točke. Ukupno deset stranica s brojem njihovog stratnog broja kao dokaz da su bili na kontolnim točkama. Ukoliko nemaju deset slijedi im diskvalifikacija.

S obzirom na organizatorov smisao za humor, knjigu su najčešće s nazivima kao ”Death Walks the Woods” i ”The Road Not Taken”.

Start utrke je uvijek između ponoći i podneva, ovisno o želji organizatora koji uvijek najavi start sat vremena prije početka. Nema startnog pucnja ni svega onog što obično vidimo na drugim utrkama, ali zato utrka počinje paljenjem cigarete organizatora.

Barkley Marathons nema svoju web stranicu, nemaju standardne obrasce prijave, nego se trkači moraju potrudi saznati adresu stanovanja ili e-mail adresu organizatora. Kad to saznaju moraju napisati kratki esej zašto bi oni trebali sudjelovati na utrci. Startnina za utrku je samo 1,60 dolara, a oni koji su prvi put na trci moraju donijeti registracijsku tablicu države iz koje dolaze.

Do danas utrku su završili samo muškarci, njih 14 utrku su završili samo 17 puta. Rekorder je Jared Campell koji je čak tri puta uspio završiti utrku. Brett Maune drži rekord staze koji iznosi 52:03:08. Od žena najbolja je bila Sue Johnston, koja je uspijela odraditi 3 puna kruga i na 106 kilometru je odustala. Svakog trkača koji odustane na startno-ciljnoj zoni ga čeka ”svirka” trube koje obično sviraju za vrijeme buđenja, podizanja američke zastave i na sprovodima. Tim činom organizator želi dati do znanja trkaču da nije uspio u svome naumu, odnosno simoblizirati njegovo odustajanje kao pogibiju na izuzetno teškom terenu, odnosno utrci.

Zadnji put kada nitko nije uspio završiti utrku bilo je 2015. godine. Popularnost utrke raste i dalje, pogotovo nakon što je 2012. godine snimljen dokumentarac  ”The Barkley Marathons: The Race That Eats Its Young”.

Nakon pročitanog teksta, sigurno ste rekli da ovo nije ono što tražite! Upravo zbog vas, u sklopu 100 milja utrke, postoji utrka, kako je organizatori nazivaju, ”fun run” od 60 milja sa vremenski limitom od 40 sati.  Definitivno utrka koje ide na ”bucket list”!