Sada čitate
Amsterdam half marathon – trčanje kakvo sam oduvijek volio

Amsterdam half marathon – trčanje kakvo sam oduvijek volio

Avatar

Ako je pariški maraton u travnju ove godine bio utrka života, svojevrsni se nastavak tog trkačko-maratonskog pohoda po Europi utemeljenog na lovorikama Pariza trebao nastaviti u nizozemskoj prijestolnici. No iznimno vruće ljeto i zgusnuti raspored proba na predstavi “Kako preživjeti zombi apokalipsu” u mom matičnom (GKM) kazalištu uzeli su svoj danak. Manjak planiranih treninga pretvorio je moju sljedeću maratonsku avanturu u prvi inozemni polumaraton. Zašto Amsterdam?

- Oglas -

Vinko 1

Kod odabira utrka koje planiram trčati uvijek odabirem destinacije gdje nisam bio. Amsterdam se činio dovoljno atraktivnim te sam se pridružio skupini trkačkih fanatika iz Maraton kluba Marjan i otplovio u novu pustolovinu. Čim je naš zrakoplov je dotaknuo nizozemsko tlo, dobrodošlicu nam je priredilo tmurno kišno jesensko vrijeme koje nas je pratilo svih narednih dana. Za razliku od Pariza gdje su moja turistička očekivanja bila enormna, u amsterdamskom slučaju su bila bitno skromnija. Kraljevska palača, Red light district, stadion Ajaxa i naravno nadaleko poznati coffee shopovi su ono što je ušlo u kategoriju – moram vidjeti. Kao i obično odmah po dolasku Tomislav i Duka, ali Valentina i Jelena smo se odmah transformirali u turiste i krenuli otkriti čari noćnog amsterdamskog života. Ovaj potonji će otrčati maraton s rezultatom koji ulijeva strahopoštovanje.

Vinko 2

Prva večer je ispunila naša očekivanja osim “gospodarske” ponude iz ulice Crvenih svjetiljki koja su, meni osobno, ostavila poprilično razočaravajući i rekao bih gotovo jeftin dojam bez ikakvog nivoa. No treba li nivo uopće tražiti u najstarijem zanatu na svijetu? Narednih dana smo obilazili ulice Amsterdama, muzeje, brojne gradske kanale, kuću Anne Frank, crkve… Neobično je bilo šetati po četvrti zvanoj Jordaan u kojoj ljudi koji žive u prizemlju no neobično je to što im prozori nemaju ni rolete, ni zavjese, niti ikakvo slično prozorsko pokrivalo tako da s ulice možete zaviriti u privatnost nizozemskih obitelji, njihov način života i uvjeriti se izravno u kvalitetu i izgled njihovih stanova.

Vinko 3

I onda je došla nedjelja. Dan mog prvog inozemnog halfmaratona. Ako je Pariz bio dan D, ovo je bio Dan 1/2. Tog neobičnog nedjeljnog poslijepodneva na jednoj aveniji blizu Olimpijskog stadiona, start utrke je bio u poprilično neobičnih 13:10. Amsterdamski halfmarathon je privukao točno 27979 trkača iz svih zemalja svijeta. Poprilično impozantna brojka za jedan relativno malo poznati polumaraton. Od toga je u muškoj konkurenciji nastupilo 14009 trkača. Osobno nisam imao nikakva očekivanja što se same trke tiče. Start je ovaj put na mom neizostavnom MP3 playeru obilježila U2 uspješnica “When the streets have no name” koja se odlično uklopila u start meni nepoznate avenije. Sama trka je otišla u poprilično neočekivanom smjeru jer sam i sam sebe iznenadio nametnutim tempom. Bez nekih većih problema, pokazat će se na kraju, održavao sam 4:58 minuta po kilometru. Negdje na 15. kilometru utrke sam počeo razmišljati o rušenju svog osobnog rekorda u polumaratonu kojeg sam istrčao 2011. na splitskom polumaratonu s obzirom na vrijeme koje sam imao u tom trenutku. No veliku prednost koju sam imao, umalo sam u potpunosti prokockao zbog psihološkog pritiska koji sam sâm sebi nametnuo. Ipak u cilj sam ušao kao 2698. s vremenom 1:45:09 te sam s 2 minute i 36 sekundi bržim vremenom postavio svoj novi PB (personal best) kako mi u trkačkim krugovima volimo reći. Iznimno sam zadovoljan svojim trkačkim uspjehom s obzirom da sam i ovu utrku odradio s ingvinalnom hernijom, ozljedom koja je moj ustaljeni pratitelj na svim  posljednjim trkama.

Preporuka za čitanje

I tako se amsterdamska priča privodila kraju. Grad Amsterdam me pomalo razočarao svojom turističkom ponudom i monotonijom. No ludo društvance s kojima sam proveo nekoliko dana te iznenađujuće dobar rezultat u polumaratonu pretvorili su ovo amsterdamsko putovanje u jedno od zanimljivijih putovanja. Koja je trka sljedeća?

piše: Vinko Mihanović

 

Pogledajte komentare (0)
Na vrh stranice